Stalno prisutan na domaćoj sceni Zdenko Franjić je sustavno zaboravljen od medija, kritike i publike, a objavljuje mahom odlične albume. U njegovoj najnovijoj fazi primjetan je veliki utjecaj različitih glazbenih fuzija - od elekronike, reggaea, funka, hip-hopa, do undergrounda i psihodelije... Prijedlog za album godine ako niste još uvijek odlučili što će na sirotinjskoj Cro sceni biti The Best 2006!
Novo glazbeno izdanje Zdenka Franjića je jedan od sasvim logičnih sljedbenika njegovih prethodnih solo radova, a usudio bih se reći i do sada njegovo najcjelovitije solo ostvarenje. Radi se o dvostrukom albumu na kojem je Zdena ponovno pribjegao svojem starom receptu u kojem koristi izabrane instrumentalne samplove u svrhu korištenja same glazbene podloge za ispjevavanje različitih tekstura o "bluesu beloga Zagreba grada" i okoline u kojoj živi. Osim sjajnih glazbenih matrica kojima se koristi Zdena (malo tko poznaje njegove "samplove"), najveći dio prostora posvećen je vrlo bogatoj i smišljenoj lirici. Uvodna "Vožnja" vodi kroz stari song kojeg je Zdena napravio tko zna kad (već objavljeno) u nešto izmjenjenoj tekstualnoj varijanti, a u narednoj "Push it" koja je osmislena kao "pušiš" objavljeno je nekoliko verzija sušte zajebancije na reggae, šiš ćevape, pušenje šita i vrlo smisleni način psiho jebanja. "Loši modri dečaki II" donosi svu uzbudljivost Zdenkovog lirskog izraza. Sjajni tekst uz sjajnu podlogu - "modro je stanje duha, oh Diname nebuš prvi...". Dobar dio slične proniciljive zajebancije vidljiv je kroz naslove "Music lover" (odnosi se na bogatune punih džepova), "A man", "Ulična pesmica" ili "Pokolj leptira" (posebno ova posljednja) govori o iznimnim događajima. Sjajno! Bravo Zdenko!!!
Drugi dio albuma nije ništa manje interesantan od prvog dijela - prva kompozicija "U lice si mi pljunula" kao i naredna "Polnočni vlakovi" je vrlo interesantne teksture, kao i od prije poznata "Male cice, veliko dupe". Jedna od velikih stvari ovog albuma je skladba "Zdenko budi loši" (vjerujem da će se mnogi pronaći u sličnoj situaciji, ako se do sada nisu pronašli) koja uz odličnu podlogu ima niz sjajnih producentskih bravura. "Rasprava s Bogom" je najiskreniji Zdenkov odgovor na "ni vrit ni mimo" i treba ga samo protumačiti preko Zdenkovog neprijepornog talenta za skladanje odličnih plesnih kompozicija.
Sjajna elektronska reggae-dub podloga koja prati ovaj album je nevjerojatan dio priče koji slušatelja vodi u svijet samog Zdenka, a jedina mrlja koja prati ovaj izuzetan rad jest nedovoljno produciran šum u prekrasnoj kompoziciji "Loši modri dečaki" gdje Zdena poput (zaboravljenog?) Štulića spominje: "ah Diname ne buš prvi, ah demokroacija!" Jedna od posljednjih skladbi "Opet budem stajal pred ljudima" je jedna od najiskrenijih Zdenkovih kompozicija u karijeri i može se bez problema staviti u koštac sa najboljim ostvarenjima Suicide, The Fall, Neil Younga, Van Morrissona, The Doors, Iggy Popa, i tko zna čega još.
Ovaj Zdenkov rad je najdorađeniji do sada, odlično produciran i mnoštvo skladbi bez problema može postati kultnim hitovima. Nešto ovakvo u okvirima hrvatske produkcije još nikad nije realizirano.
Zdenko, ti si novi Suicide, Can ili u modernijoj varijanti A.R.E. Weapons! Svaka ti čast što još uvijek držiš pijedestal buntovne rock mašte u ovoj glazbenoj sirotinji!
Živio mi još dulje od američkog carstva!!!
ocjena albuma [1-10]: 10
horvi // 20/01/2006