Direwolves iz Lorienta u zapadnoj Francuskoj bi mogli postati miljenicima tromijeg screamo/crust hardcorea. Glavnom uzdanicom benda izdvaja se frenetični frontmen P. koji isijava bijesom, zlobom i ogorčenošću na cijeli svijet, a interesantno je da se svih pet momaka potpisuje samo s jednim slovom.

"Me From Myself, To Banish" im je prvo izdanje u trajanju od svega 16 minuta kojim se prikazuju u podosta jednostavnom stilu s klasičnim bubnjarskim radom i vrlo dobrim gitarističkim igrama koje pletu olovno tešku atmosferu instrumentalnim ludilom i disonantnim tonovima. Svih 6 kompozicija je nabijeno očajem, nemirom, strahovima, neugodnim raspoloženjem i krajnje frustriranom lirikom kao da su pokupili svo breme života u suvremenom svijetu. Najboljom kompozicijom doima se posljednja "Relief" akumulirana na snagi benda Converge kojoj prethodi odličan naslovni instrumental. Za ostale pjesme je specifično da bend ne juriša u hardcore napad, već suprotno, kao da se pokušava braniti od horde brzanaca i stage-divinga oslobađajući kompozicijama da se rašire u različitim smjerovima koketirajući i sa sludge stilom. Ipak, kada pređu u okršaj, onda mahnito ubrzaju tempo u pjesmama "Reach this hand" i "Diving and struggling".

Cijeli bend ima vrlo dobre tehničke karakteristike mada je ovaj EP prekratak da bi se mogao kompletirati pun dojam o njima. Vjerojatno je ovo za sada samo izbor najdotjeranijih skladbi, a zaokružena i cjelovita slika o njima će se steći kada snime album u trajanju od barem pola sata.

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 25/02/2013