Nastali iz pepela ostavštine Policea, ali i efektnijeg i kvalitetnijeg duba moderne produkcije, Dub General pokušali su na autorski način revitalizirati tadašnji rad Stinga sa ponešto recentnijih drmalica. Šest pjesama prisutnih na ovom EP-u dokazuje da postoje ljudi koje takva glazba i dalje zanima. Iako produkcijski nisu ravni već spomenutim uzorima, što se ponajprije mora zahvaliti limitiranim uvjetima rada, tehnički su otišli mnogo dalje od uzora. Dok je Sting igrao pomalo ziheraški, jašući na tada, u pop glazbi već pomalo zapostavljenom roots reggae ritmu, Dub General se ne boje eksperimentiranja. Korištenje primitivnih efekata dali su Generalima dovoljan autorski odmak, no tvrditi da je samo to dovoljno nipošto nije istina. Preveliki fokus pridodan rocku i srodnim žanrovima, može zavarati slušatelja i razočarati samo zbog neopreznog odabira imena. Jer fuzija koju oni razvijaju može biti pokošena nastupom malo boljeg dub banda. Što opet vodi do neosporne činjenice da Dub General, ukoliko žele zadržati riječ dub u imenu, moraju više izraziti upravo ovu stranu, poraditi na eksperimentalnosti, poluditi za samplerima i efektima. U protivnom, mogli bi razočarati publiku koja u Hrvatskoj svakim danom sve bolje i bolje shvaća što znači riječ dub.

ocjena albuma [1-10]: 6

igor kozličić // 21/02/2006