Negdje u Bosni, stari jukebox nepoznatog podrijetla i marke, i kojeg s vremena na vrijeme obiđe nekakav dubiozni lik, isti kao i stalni gosti ove zaboravljene kavane na imaginarnoj granici istoka i zapada, na okretištu autobusa, ali i života. Smjenjuju se malo cajke, malo izvorne, pa poneki Azrin evergreen - i onda, sasvim iznenada, čuju se stihovi izgovarani lijepim ženskim glasom:'Više i od jela i od pića, volim društvo brkatih mladića'. Uvertira je to, naravno, himne Brkova, benda koji je usprkos svemu i svačemu u međuvremenu postao regionalni fenomen. Djelujući već devet godina i uporno spaljujući na lomači malograđanski political correctness, licemjerno kulturnjaštvo i fungirajući kao ogledalo društva koje se u želji da se svidi svojim europskim gospodarima zapravo stidi samog sebe. Kako god, lik iza šanka mahinalno pojačava zvuk i vjerojatno potaknut gitarskom baražom i riječima ove pjesme, časti sve prisutne novom turom pića. Pije se pretežno i uglavnom pivo. Prije neke dvije godine donesen je tu CD s prva dva albuma ovih Zagrepčana i od tada Brkovi su postali neka vrsta nezaobilaznog inventara, slušani i voljeni čak i od strane onih koji su rocku, a punku po gotovo davno rekli zbogom. Ili tako nešto nisu nikad niti slušali. To je možda i najbolje objašnjenje uspjeha ovog neobičnog benda, koji ironično spaja elemente folka i punk-rocka u nešto što sami nazivaju "punkfolkwellness" - trenutci kada se na lokalnom odbojkaškom turniru iz zvučnika ore stihovi ‚Kurvo prokleta' ili ‚Opasno se drogiram' su neprocjenjivi, i nekako surealni.



Brkovi su uspjeli zaći u one pore društva, postati prihvatljivim, za koje se ni u najluđem snu ne bi usnulo, a sada su u rekordnom roku dobili i prvi tribute album s ukupno čak dvadeset i jednom pjesmom. Obrađene od strane brojnih aktera o kojima je na ovim stranicama već bilo opširnije pisano ili ih se pak nekom prilikom spominjalo. O popularnosti ovog benda svjedoče i neka puno poznatija imena od samih Brkova kao na primjer Postolar Tripper, St!llness, S.A.R.S. ili Atheist Rap koja su sudjelovala na ovom albumu, ali i već renomirani dugogodišnji sastavi poput Motusa, Tetrapanka ili Petar Punka. Pored njih prisutni su i neki od underdogova iz Hrvatske i okruženja i čije bi vrijeme tek trebalo da dođe - Mortal Kombat, S-Kapada, Kiša metaka i Bolesna štenad samo su neki od njih. Puno pjesama ovdje nisu tek puke obrade, već su prilagođene dotičnim interpretatorima. Tako su na primjer Ante Cash & Kiddara dodali opširan vlastiti tekst već postojećem pjesme "Bolje da sam s frendovima pio rujno vino" s prvog albuma "Punkfolkwellness". Isto kao i hip hoperi Kiša metaka u obradi "Ornele", i koji su nedavno objavili vrlo hvaljen album. A beogradska Bolesna štenad prilagodili su međuostalom u vlastitoj verziji himne Brkova gore citirani uvod u:'Više i od bombona i od žvaka, volim društvo brkatih devojaka'. Također odskače odlična verzija pjesme "Naša mala zemlja" u režiji S.A.R.S.-a gdje su preuredili tekst ove pjesme za srbijanske uvjete i time pokazali da svi mi u takozvanom regionu dijelimo slične probleme i izloženi smo sličnim pošastima.



S puno humora i velikom dozom pozitivne zajebancije pristupljeno je ovoj kompilaciji, baš onako kako se i sami Brkovi prezentiraju u svoja ukupno tri oficijalna albuma. U pjesmi "Opasno se drogiram" Brkovi su već i sami (uspješno) eksperimentirali s dub/reggaeom, a sada su dobili obradu iste od strane St!llnessa u jungle/dub/reggae/ska fazonu. Dok su Chicken Farm isporučili englesku verziju pjesme "Neću da idem u disko skup". Kompilacija je također žanrovski vrlo šarolika od hip hopa preko reggae i ska, do punka, metala i akustičnih aranžmana kao što je, doduše vrlo loša Bishkina obrada pjesme "Vjetrovi tuge". Među najuspjelije obrade ubrajaju se one od Motusa i pjesme "Kurvo prokleta", gore spomenute interpretacije od S.A.R.S.-a i Bolesnih štenadi, kao i Mortal Kombatova "Mala" te "Tolerancija" Seljačke bune. Također spomena vrijedna je i ska/reggae obrada pjesme "Srećo laku noć" Postolar Trippera, kao i "Vrati se vrati" Jorgovana. Cjelokupno gledano, ova tribute-kompilacija je, pored rijetkih promašaja, uspjelo i dostojno priznanje ovom kontroverznom ali i jedinstvenom zagrebačkom bendu, koji će vjerojatno i u buduće nastavljati, kao s posljednjim albumom "Balkanski esperanto", da zgraža ali i osvaja ovdašnje poklonike žestokih zvukova, beskompromisne lirike i one koje ‚fura zajebancija i akcija bez plana' ("Tolerancija").

ocjena albuma [1-10]: 7

z. marković // 21/05/2013