Francuski trojac iz Lorienta novi je bend u produkcijskom nizu Amaury Sauvea čije ime ulijeva dovoljno povjerenja da ponovno pred sobom imamo mogućeg kandidata za ponajbolji ovogodišnji žestoki underground rad.
Bend se nije pobrinuo da pripremi nikakav press što je manje-više uobičajeno za izvođače koji su tek počeli s karijerom. Čine ga Mik L. (vokal, gitara), Eric L. (bas) i Olivier R. (bubnjevi), a izdavač je samo nadodao da je njihova glazba poput rušenja katedrale u slow-motion izdanju.

Ha, zvuči opako. A i u praksi kada se posluša ovih 17 minuta ima tu nečega vrlo sličnoga. Vrištajući vokal preko masnih naslaga gromovitih riffova, niskih štimova brundavog basa i hipnotičkih bubnjeva povezuje sintezu sludgea, noisea, hardcorea i post-metala.



Kroz vrlo kratke formate u prve tri skladbe "No hope", "Dallas" i "Gun" isprepliće se sprega suvremenog hardcorea pomiješanog sa metalom, sludgeom i noiseom, no ništa nije konkretno žanrovski usmjereno. Gitara je neprestano u movingu stilova od riffova, preko distorzija, mekšeg legato koketiranja s punk-noiseom, tremola, dinamičkih melodija, iskrzanih struganja po žicama, a tempovi uglavnom variraju na granicama ne suviše žestokih eksplozija. Naslovna "Amen" osim što je najdulja (skoro 8 minuta), čvrsti je primjer umjerenog post-metala križanog dakako s hardcore estetikom. Bend kao uzore spominje Playing Enemy, Swans i Amenra, no ovdje se daleko više nazire klasičan stilski model Cult Of Luna i sličnih bendova osobito zbog središnjeg dijela kompozicije u kome se prelazi u ambijentalno eksperimentiranje i de-kompozicijsko razbijanje strukture do samog finiša koje se može povezati čak i sa Sonic Youth.

Lirika je nešto tananija s pokušajem glorificiranja morbidnosti zapadne civilizacije kojoj ionako svi nagovještavaju apokalipsu. Takvih stihoklepaca danas ima na gomile kao što ih je bilo primjerice u prvoj polovici 90-ih koji su bili nadahnuti nihilizmom i naslađivanjima patnji čovječanstva. U tom pogledu Death Engine nisu rekli ništa novo i to im je jedna od izrazitih mana, ali zato je muzika i kompletan tonski stil na visini.

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 04/08/2013