Sa skoro sat vremena trajanja i ukupno trinaest pjesama debitiraju Barbari u svom prvijencu nazvanom "Monfiorenzo Underground", predvođeni Barbarom Munjas, bivšom vokalisticom Gustafa, čijih ex-članova u ovoj postavi ima čak četiri od ukupno njih pet. Sumnja da će Barbari ovime možda uzurpirati naslijeđe Gustafa obesnažuje činjenica da je kroz ovaj naš najmnogoljudniji bend u njegovoj dugoj povijesti prošlo ionako preko šezdesetak članova. Svakako da tu postoje određene paralele. Prva je, naravno, sama Barbara Munjas i njen karakteristični glas, koja je ovdje po prvi put preuzela ulogu frontmenice, te je potpisnica i tekstova pjesama.



Sličnost s Gustafima dijele i u tome što se ne ograničavaju samo na jedan stilski pravac. Muzika im je šarolika i lepršava, ali i puno žešća. Teško je uopće i pobrojati sve utjecaje, a hrani se kvalitetom i iskustvom njenih autora. Pomoću dodatnih instrumenata kao truba, saksofon, usna harmonika ili klavir i čak tri gitare, Barbari granaju svoje muzičke eksperimente, koji su (i previše) često kabaretskog karaktera i u kojima si dozvoljavaju velike skladateljske slobode. Tako da se pojedinačne skladbe čine kao pravcate male priče s elementima (surf) rocka, punka, popa i(li) jazza. U "Oslobođenje" se na primjer izričito direktno opisuje obiteljsko nasilje, ispovijest promašene ljubavne veze u "Odvratni" ili je kao u "Banda" riječ o divljem tulumu koji je rezultirao u demoliranom domu i domaćinu. Pjesme su prožete jakom dramaturgijom, počevši od uvodne "Mjesečina" s prozračnim gitarskim dionicama, preko čvršćeg rocka u "Banda", "Čeka(ona)" i "Jabučica" do ritmičnog afrojazza u "Zmijica", kao i psihodelije u "6. kat" ili improvizacijskog bluesa u završnoj i potpuno nepotrebnoj, preko osam minuta dugoj "Noge".



U fokusu su, međutim, Barbarine vokalne interpretacije, koje su, za razliku od njenog prethodnog angažmana, ovdje s puno više autoriteta i slobode. Dok su joj tekstovi vrlo maštoviti, literarni i zajedljivi. Otpjevano s puno strasti, uživancije i energičnosti, koju velikim dijelom uspješno prenosi i na slušatelja - još jedna odlika koju očito ima od šestogodišnjeg djelovanja u Gustafima. Cijeli album ima taj neki neposredni ad hoc karakter. U nedavnom intervjuu su izjavili da su sve pjesme snimili uživo i kasnije ih minimalno dotjerivali. Ali u konačnici ostaje utisak da je jedna ili druga skladba ostala nedovoljno razrađena ili pak pretrpana sa suvišnim balastom kao što je to slučaj sa "Oslobođenje" ili "6. kat". "Monfiorenzo Underground" još jednom opravdava onu staru floskulu da je svaki album soundtrack za film koji nije snimljen. Samo što je u njegovom slučaju riječ o cijelom omnibusu kratkih, nekih manje a nekih više zanimljivih, ali uvijek sadržajnih muzičkih priča - a u cjelini gledano je jedan revolucionarni skok s kojim su Barbara i njena pratnja okrenuli novu stranicu u svojim muzičkim karijerama.

ocjena albuma [1-10]: 7

z. marković // 16/02/2014

PS: Cd će uskoro slušati Mia Miletić iz Pule.