Ovo što su Tehno Muda napravili na novom albumu vrlo blisko je umjetničkoj apstrakciji kakve se ne bi posramio niti Mark Stewart u vrijeme The Maffia iz sredine 80-ih. Podsjetiti ću, Mark je bio pjevač onog malo znanog, ali itekako potentnog The Pop Group koji se nakon dva prestrašna i malo slušana post-punk/noise/funk/ experimental albuma razišao 1981., a onda počeo raditi hip-hop/industrial/experimental. Njegova pjesma "Hypnotise" mi je bila uvodnom špicom emisija na Radio Đurđevcu godinama tijekom 80-ih i 90-ih u prošlom stoljeću. The Pop Group, a i Mark Stewart & The Maffia malo tko je shvatio u aktivno vrijeme, a danas se to odbija u glavu.

Tehno Muda su mirovala 3 godine u kojima se svašta izdešavalo u našoj lepoj Srbiji. Svi smo otišli kod Putina u Rusiju, a naš Aleksandar Vučić nam je ošamario restrikcije s kojima se možemo drpat da u tu EU možda nećemo zakoračiti. I možda ćemo biti jedina država u Evropi bez EU, čak će i Albanija i Kosovo i BiH pre nas, pa jel' smo braćo to zaslužili da se i mi ne priključimo globalnom lopovluku, da barem neki evro ne dođe do naš Vršac u tauzenkama ili milionerkama, kad već to komšije iz Hrvatske i Slovenije dobivaju? Mi imamo svašta lepo: najboljeg tenisera, fudbalske šminkere, manekene, jednu od najboljih kuhinja na svetu, umemo lepo pevati, imamo najlepše žene, najbolje bendove za koje je i kritika rekla da su najbolji (Idoli, Šarlo, Orgazam, Kičma, Kodagain, Goribor), imamo Lepu Brenu koja rasproda zagrebačku Arenu ko' kerovu kosku, imamo Zvonka Bogdana, Đorđe Marjanovića, Boru Đorđevića, Đoku Balaševića, Joksimovića, Bajagu, Piksija Stojkovića, svi se pale na najzajebantskiji bend svih vremena Rokere s Moravu, žurke se održavaju uz naše najlepše turbo-folk pevaljke, Zvezda je bila evropski prvak u fudbalu 1992., Tito je živeo u našoj metropoli, svi su mu došli na sprovod, čak i Margaret Tatcher, Prosinečki je igrao u Zvezdi, Pižon je bio selektor fudbalske reprezentacije naše države, oduvek imamo simpatije sunarodnjaka iz Bugarske, Rumunije (Miodrag Belodedići je 1989. iz Steaue prešao u Zvezdu), Makedonije, Bosne i Hrvatske, evo, čak i od levaka koji se zove Horvi i tamo je iz nekog sela što se zove Đurđevac iliti, po naški Đorđevo Selo. Tehno Muda su fiksirano karikirani lijevi bend, makar bi se činilo da su desni. Znam da ovo skoro pa nitko ne percipira van opsega frendova i poznanika, a kamoli razglaba o tome što sam napisao. Skoro uvek sam pijan ili supijan kad trebam pisati o ovakvim zafrkantskim izvođačima iz Srbije, pogotovo sceni iz Vršca, hrvatske ustaše mi ne dozvole pozitivistički govoriti o nečemu 'dobrom' iz Srbije. Ustaše mrze Srbiju, one samo vole Prljavo Kazalište i 'alternativca' Thompsona (ujebate), Gibonnija i Olivera, ali ne Mandića, nego Dragojevića. Stalno daju materijal da ih se mrzi, a naša Srbija je oduvek bila otvorena, evo imamo scenu iz Vršca koju se promovira, kak' bi tovariš Matej Krajnc besedal z 'piflerskog' stajališta. Pifler na slovenščini znači glupan. Mnogo toga na ovome albumu potencira sjajnu metafizičko-kulturološku zabavu, pravu zajebanciju o kojoj sam prethodno napisao 4 recenzije tokom proteklih godina od 2014. naovamo, a otpočinje ju nenadmašni komediograf Deda Boća proklamatskim monologom "Manifest varvarima duha svih zemalja!" kojeg valja prenijeti u cijelosti:

'Manifest varvarima duha i misli na svim kontinentima: pune su nam ruke posla u borbi sa đelatskom kulturom. Dosta nam je bilo krijumčarske i krađene civilizacije. Dosta! Mi urličemo iz prastare kolevke kulture, mi sa Balkana urličemo: anti-kultura, anti-Evropa! Mi hoćemo da se ljudski osvetimo oko za oko, zub za zub. Mi se danas borimo sa buntovnim pesmama jer naša profesija je buntovnik-pesnik, anti-kulturni hajduk komita. Da, komite smo za emancipaciju od kulturnog ropstva od kulturne tiranije. Uraaaaaa, varvari! Mi smo drugovi svih varvarskih pesnika na svim kontinentima. Braćo kontinenti, braćo divni varvari, umnožite naše tečne redove, pružite nam svoje čiste ruke iznad zarđalih žica kulture, iznad bodljikavih žica ljudožderske civilizacije, stvorimo jednu zajedničku varvarsku pesnicu duha. Mi psujemo kulturu na sva usta, zar ne? Zato u ime varvarske čistote mi hoćemo masku svima lažima svirepog humanizma u ime barbarogenija, živelo novo kulturno varvarstvo čija je sadržina nezavisno čovečanstvo. Jer, barbarogenije je nov čovek naoružan bombama varvarskog duha i vatrometom varvarski čistih osećanja. Barbarogenije je odredio da Balkan bude most za prelaz varvarskih legija novoga duha. U ime tog barbarogenija mi smo danas varvari kulture, varvari civilizacije. To je balkanizacija Evrope. Živeo Balkan! Živeli varvari! Živela sloboda!'. Sve je jasno. Kaj ne?



E, i onda se odvija dobro poznati glazbeni scenarij u naredne dvije teme "Sad biraju civile za ministra odbrane!" i "Balkan disco club" koje zajedno iznose 23 i pol minute kombinacijom acid dubova i world-musica s mračnijom, ali zajebantskom atmosferom što bi bilo sasvim OK da se zaustavilo ili nastavilo u tom žargonu. Ali avaj, ha-ha-ha... tek kad počne 16 minuta dugačka "Guslar Jovo teroriše Gang Of Four i Joy Division" u kojoj su doslovce smiksane "Day of the lords" i "Cheeseburger" s gramofonskim DJ scratchevima i snimcima Guslara Jove (i pevača, dakako), dolazi se do totalne fiksalizacije urbanog Zapada i balkanske tradicije na sasvim neobičan način paralelnog ironično-satiričnog konstruktivizma kojeg nastavlja žustri techno/ trance. To je svakako vrhunac albuma i genijalna točka (tačka) pozitivizma nesukobljenih teritorija koji jedan s drugime ama baš nikakve stilske poveznice nemaju, reklo bi se, onako, na prvi fudbal. Jeste li sigurni? ... U tome baš i leži glavni fazon sa sukobljavanjem dva izrazito jedinstvena, ne baš popularna i shvaćena benda iz povijesti r'n'r-a s tradicijom ne baš popularne i shvaćene balkanske kulture, čak niti među balkancima koji se jednako stide gusli kao i velebni Manchester The Fall i Mark E.Smitha kome još do dana današnjeg grad nije niti nakon smrti, pa niti Leeds za nedavno preminulog Andy Gilla odao nikakvu počast.



Ostatak materijala je, ništa manje zanimljiv techno miks govornih samplova poznatih srpskih politikanata izvađenih s medijskih platformi "I da vam ne bi jebo majku! (live in Koper 2010)" provučenih kroz dub ironiju, te malo poznata medijska storija o tradiciji BiH kulture iz Glamoča, grada i općine tik podno Dinare gdje su se entiteti stoljećima mijenjali kako su se mijenjale i društveno-političke karakteristike od Ilira, Rimljana, Avara, Osmanlija, Austro-Ugara, komunista, ustaša, četnika, muslimana da je na koncu od nekoć pristojno naseljenog područja zbog domovinskog rata danas ostalo, po zadnjem popisu stanovništva njih tek polovinu što sve rezultira time da se gluho glamočko kolo izvlači od zaborava; završna tema "Glamoch" je stoga posebna priča za sebe. Lo-fi snimak kojeg je Vojo Kosanović - Zlikovac (alfa i omega Tehno Muda) pronašao tko zna gdje u trajanju od 5 minuta baš upravo pokazuje tu crtu originalnog, nepatvorenog i nezavisnog duha na kojeg se čak i u tradicijskim relacijama zaboravlja. Može biti i jako primitivno smiješno 'piflarski' nekome tko se po prvi puta susreće sa ženskim pjevanjem, tapkanjem nogu i muškim imperativ vokalima 'kreni, poleti, pokreni - ooooj, desno, kreni, poleti...', a sve bez ijednog glazbenog tona. To je ustvari autohtono izvorna, a možda i jedinstvena folklorna mini simfonija na ovim područjima bez glazbe bazirana na plesu, zveckanju nakita i upucavanjima djevojaka i momaka u potrazi za adekvatnim partnerima za udaju. Nešto vrlo slično rabila su mnoga domorodačka plemena po ekvatorijalnoj Africi prije pojave europskih osvajača koji su im s vremenom naturili zapadnjačku civilizaciju i kulturu, a i sve ostalo, vrlo negativno i kolonijalistički pogubno za njih.

Svih ovih 55 minuta je jedna jako dobra i zdrava zajebancija koja negira nacionalizam, šovinizam i ostale negativnim nabojem nadahnute idealističke svjetonazore. Varvarski su i u tome leži osnovna poanta varvarskog umjetničkog duha koji već jako dugo dolazi iz Vršca, samo malo tko obraća pažnju na tu scenu, a možda je tako i bolje jerbo još uvijek nije komercijalna, nego je sasvim prirodna u skladu s definicijom današnjice. Hm, sad baš gledam... pa na top-listi za 2019. ovaj album uopće nisam uvrstio na best-of najboljih ex-Yu albuma, valjda zato jer sam ga dobio koncem godine. Ništa zato, Jovo Guslar je teoretizirao i terorizirao Zapad, dakako, alternativno i umjetnički preko inspiracije Tehno Muda koja su od mene dobivale različite ocjene od 4, 6, 7, 8 ("Disco is Not Dead!", 2016).

Ovo je lucidna apstrakcija stvarnosti. Sloboda izražavanja. Živeli varvari.

Naslovi: 1.Manifest varvarima duha svih zemalja!, 2.Sad biraju civile za ministra odbrane!, 3.Balkan disco club, 4.Guslar Jovo teroriše Gang Of Four i Joy Division, 5.I da vam ne bi jebo majku!, live in Koper 2010., 6.Glamoch

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 25/04/2020