Već sama definicija s kojom se opisuje ovaj riječki sastav postavlja upitnik - pop/rock/ blues. Dok kombinacija prva dva stila nije ništa posebno i viđeno je već bezbroj puta, ova zadnja žanrovska odrednica je ipak intrigantna. I predstavlja ujedno težište njihove muzike. Riječ je o vrlo razrađenom konceptu u kojemu ova riječka četvorka briljira kao skupina potkovanih muzičara, savršeno uštimana i sposobna žonglirati svim navedenim stilovima na jedan jedinstven i neobičan način. Proizašli iz blues sessiona koje su 2011. održavali u riječkom Tunelu, Rolin Humes su ubrzo postali koncertno aktivni i pokupili nekoliko nagrada na raznim natjecanjima i festivalima.

Pozabavi li se malo dublje s njihovim prvim samostalno izdanim albumom "Rolin Humes welcomes you to the Penultimate Supper 6/8" s ukupno sedam brojeva, postaje sasvim jasno zašto su osvojili simpatije muzičkih žirija - svatko naime voli poslušati muzičare koji znaju što sviraju. I koji znaju to isto odsvirati na ispravan način. Pitanje samo ostaje koliko hrabrosti bi si trebali napiti izdavači da bi pružili nekakav ugovor ovim Riječanima. Jer ovdje se ipak radi o malo težoj transžanrovskoj muzičkoj lekciji od onoga na što je navikao prosječni slušatelj; fine i razigrane klavirske melodije, filigrani ritmovi bubnjeva, bluesom ofarbane gitarske dionice i sofisticirane vokalne pop interpretacije.

Onaj pak tko se ne libi isporučiti jednu preko osamnaest minuta dugu skladbu kao što je ovdje posljednja na albumu, s isto toliko dugim nazivom: "I don't know what I don't wanna know and I don't go where I don't wanna go", taj ili je vrlo smion ili vrlo neznan. Nije nikakva ludo dobra spoznaja da se s ovakvim epskim formatima u muzičkom biznisu danas ne može puno otpočeti. Koja će televizija pustiti video spot koji traje skoro kao i jedan dokumentarac? A koja mainstream radio postaja tu pjesmu? I, do najposlije, tko će imati vremena to sve poslušati? Za to morate ipak biti poznati najmanje kao svojevremeno Guns'n'Roses i njihove epohalne "studene kiše". Svijet je toliko puno veći od one male šačice ljubitelja dugih blues/jazz sessiona u zamračenim klubovima. Za uspjeh kakav ovi Riječani svakako zaslužuju potrebno je imati i malo više ekonomske mudrosti. Koliko god to zvučalo odvratno.

Pri tome postoji puno dobrih argumenata da se Rolin Humes prepoznaju kao jedan od najbitnijih mladih bendova, sa svim predispozicijama za internacionalnu ligu. Tu je prvenstveno genijalni i glasovno luksuzni vokal pjevača Roberta Jamesa Hudulina, koji preko pustolovno stopljenih stilskih aranžmana i na savršenom engleskom pjeva o kraljici Elizabeti, planinama, Lazaru, crkvi, Jeruzalemu, Templarima, Svetom Gralu, velikim tajnama, Galileju... i to sve u samo jednoj pjesmi, uvodnoj "What's your big secret?". Tematike ovih skladbi su u istoj mjeri kompleksne koliko i njihove muzičke podloge. Metaforama o Džingis Kanu ili Aleksandru Velikom u pjesmi "Freedom" ovi Riječani se pokazuju ne samo kao vješti muzičari, već i kao dobri poznavatelji povijesti. Nema sumnje u to da su naučili sve svoje zadaće, a njihova muzika pruža dosta materijala i za uživanje i za razmišljanje - za uzvišeni užitak slušanja.

ocjena albuma [1-10]: 8

z. marković // 25/02/2014