home > mjuzik > Face the Sun

kontakt | search |

THE ENTRANCE BAND: Face the Sun (Beyond Beyond is Beyond Records, 2014)

Entrance, tj. Guy Blakeslee je imao sličan put kao i Marc Bolan, tj. T. Rex (nadajmo se da završetak neće biti isti). Od lo-fi akustičnih psych-folk početaka pa do jednog od predvodnika nove psihodelije. Doduše, danas nisu vremena za neke velike singlove i pjesme u tom žanru pa se i neće baš obogatiti. Ovo mu je drugi album koji je snimio pod imenom benda kao trio, a ne kao solo.

Osim njega na vokalu i gitari, bend sačinjavaju bubnjar Derek James i basistica Paz Lenchantin, dosad poznata kao članica A Percect Circle, Zwan i Queens of the Stone Age te kao dio pratećeg benda Jenny Lewis i Jarboe te od nedavno članica Pixies-a zbog čega je njeno ime u svim najavama jednako važno kao i ime benda. Na stranu marketinške smisalice, Entrance je uvijek bio i uvijek će biti jezgra benda.

Prethodni album nazvan po bendu je bio dosta veliki otklon od dotadašnje većinom prevladavajuće psihodelije ka alternativnom rocku najviše nalik onome Dinosaur Jr., ovaj album je na neki način povratak psihodeliji, iako se na prvo slušanje to i ne bi baš reklo. Već u prvoj pjesmi Fine Flow se čuje kako ritam puno više vuče na funk, ali navedeni dojam brzo ruši monotonost i usporenost pjesme. Obzirom da ista traje preko 8 minuta, pretpostavljam je cilj bio uljuljati slušatelja u to neko opušteno stanje svijesti dosta nalik na Slip Inside This House sa albuma Easter Everywhere legendarnih 13th Floor Elevatorsa. Nastavak albuma teče u toj nekoj maglovitoj mješavini Elevatorsa i Beatlesa iz Tommorow Never Knows faze sve do nešto brže No Needs koja sadržava čak solo na flauti ili nekom sličnom instrumentu.

Kasnije su još jedino Year of the Dragon i post-rock instrumental Night Cat izašle iz toka. Year of the Dragon najviše podsjeća na mirnije trenutke Violenta Femmes i to najviše zbog vokala koji je skoro isti kao od Gordona Gano-a. Zanimljivo je što su sve pjesme osim prve više-manje normalnog trajanja uz minimalno soliranje uz monoton ritam bez nekih prevelikih odstupanja. Usprkos dojmu da sve pjesme zvuče slično, iste imaju ili pamtljivu melodiju ili nešto drugo što ih čini trenutačno pamtljivima, a opet prepoznatljivima. Iako mi je nekako prošli album više sjeo, ni ovo nije nimalo loše, dapače album je ugodan za slušanje, kratak je i svi oni koji vole premaz psihodelije na jednostavnim pjesmama bi trebali dati ovom albumu priliku.

ocjena albuma [1-10]: 8

tomislav // 09/05/2014

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Old Mystic Lore

ZIMOGROZ: Old Mystic Lore (2020)

| 11/08/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: Čudno sjeme

LOS KOZMOS: Čudno sjeme (2019)

| 09/08/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: Howl

JOHN FOXX & THE MATHS: Howl (2020)

| 31/07/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: Engele, bengele, banda svira...

PARTLEKI: Engele, bengele, banda svira... (2020)

| 27/07/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: The Gereg

THE HU: The Gereg (2020)

| 16/07/2020 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*