home > mjuzik > Apollo And Daphne Variations

kontakt | search |

LEWIS SPRATLAN: Apollo And Daphne Variations (BMOP/sound, 2014)

Američki kompozitor Lewis Spratlan (rođen 1940.) dobitnik Pulizterove nagrade za glazbu 2000. godine za operu "Life is a Dream" nastalu 1978., a kako kažu informacije direktno od samog autora, premijerno izvedene tek 2010. u Santa Fe-u očito je imao trnoviti i mukotrpni put do uspjeha. Prve radove je počeo skladati i objavljivati još koncem 60-tih godina, mnogo je radio i stvarao, uglazbljivao različite literate (Virgilija, Jamesa Maranissa u "Life is a Dream", Tennessee Williamsa, Sylviu Plath, Ben Jonsona, Susan Snively, Pablo Nerudu, tradicionalnu poeziju Maya, Richard Wilbura, Constance Congdon, Lewis Hydea, Arthura Rimbauda, Brad Leithausera, psalme iz Biblije, različite finske poeme...), ponekad je i sam pisao libreta, a napravio je i mnogo čiste instrumentalne glazbe za orkestre i različite glazbene sastave, soliste, duete, komorne skupine...

Njegova glazba je puna dubokih emocija prožeta visokim tehničkim standardima, senzibilitetom i punoćom snage kreativnog naboja, a poduzetnici iz bostonske etikete BMOP/sound ovom prilikom su reizdali tri njegova ranija opusa na jednom cd-u. Prvi je "A summer's day" komisiono izveden prvi puta upravo za BMOP (Boston Modern Orchestra Project) 2009. godine. U njemu ima 8 vrlo kratkih stavaka za orkestar i tek jedan u kome se pojavljuju 'nijemi' muški vokali (sveskupa iznosi tek 16 minuta). Djelce odiše ambijentalnom finoćom uvodnika, patetičnim sadržajem toplog ljetnog dana, upravo onako ležernog kakav i treba biti s nekim naglašenim fanfarama buđenja zore kao da kukuriče pijetao (drugi stavak "Pre-dawn"), poziva na hlađenje 'claphands' odjecima ("High humidity", "Pick-up"), na trenutak uljuljkuje u drijemež ("Nap"), interesantno, odvlači kratkotrajnu pozornost i na kompjuter ("At the computer"), da bi se fini vreli dan okončao idilično kroz prizmu lagodnije večeri i zvjezdanog neba.

Drugi opus "Saxophone concerto" za orkestar i tenor/soprano saksofonista Eliot Gattegno-a sa 3 stavka nešto je žustriji i neznatno dulji segment (21 minutu) s podosta dramatike i previranja, međutim, kod Spratlana se sve te rošade odvijaju vrlo ležerno, nježno i spontano. Nije nagao i pazi na redoviti sklad ne gubeći uzajamnu poveznicu s kompaktnošću sadržaja, pa tako čak u drugom stavku "Ballad" uvlači u fini revijalni šlih koji nije daleko od komornog jazza rođenog za hollywoodske romantične spektakle iz 40-ih i 50-tih godina. Zadnji dio "Quirky, impetuous" donosi bravure Gattegnoa i vrlo dramatičan simfonijski finiš.

Treći dio "Apollo and Daphne" je relativno najdulji (24 minute) i kroz 10 komada razvezuje mitološku priču o bogu Apolonu i nimfi Dafne; Apolon se u ovoj verziji popeo na drvo kako bi porastao. Po izjavi samog Spratlana, komad je stvarao još 1987. sa željom prema najljepšem plesu i dramatičnom uzbuđenju. Osim jako ležernih orkestracija, ovdje se pojavljuju i nježne piano dionice, nonšalantne nevine igrice, ali mora se priznati i mnoštvo klasične patetike koja je Spratlanu očiti suradnik u emotivnom skladu. Priziva i dah monotonije, pa čak i dosade razvlačenjem radnje, prilično mnogo okoliša i poput ruskih književnih realista voli mnogo opisivati odlazeći u širinu bez manualne katarze koja se tek pojavljuje dvaput nakratko u stavku "VIII". Kako je djelo radio još davnih godina kad se probijao na sceni tražeći svoj idealni izraz, nesuvislo, a možda čak i bez neke konceptualno jasne fabule, sve stavke je označio rimskim brojkama izuzev uvodnog "Introduzione" što slušatelju ne predstavlja ništa drugo do li enigmu da sam razvezuje priču šta je bilo i kako je bilo. A tako imenovane stvari koje su prečesta pojava u klasičnoj glazbi umnogome otežavaju put do auditorija.

Ne kažem da je sveskupa ovo, nedaj Bože, loš album s 3 vrsno urađene partiture, ali Spratlan je previše samozatajan, fokusiran na nježnost, romantiku, na previše patetike, nema 'šus i druk', očito ga nimalo ne zanimaju dodiri sa stvarnošću, neprestano sanjari lebdeći negdje izvan konteksta životne percepcije i kako mi se čini, stalno pokušava slušatelja uvući u jedan sasvim drugi svijet. Onaj prirodno nadahnuti u kome nema mržnje i u kome vladaju samo nebeski osjećaji za sklad i najpozitivnije metamorfoze duha. A to nije nimalo loš pristup. Drugačiji je, nikome ne skače s nikakvim kritikama, a u ovome svijetu biti ovako letargičan i miran ne umije svatko.

Naslovi: 1.A summer's day - Hymn, 2.A summer's day - Pre-dawn, 3.A summer's day - High humidity, 4.A summer's day - Pick-up, 5.A summer's day - Nap, 6.A summer's day - At the computer, 7.A summer's day - Serene evening, 8.A summer's day - Starry night, 9.Saxophone concerto I, 10.Saxophone concerto II Ballad, 11.Saxophone concerto III Quirky, impetuous, 12.Apollo and Daphne - Introduzione, 13.Apollo and Daphne - Var. I, 14.Apollo and Daphne - Var. II, 15.Apollo and Daphne - Var. III, 16.Apollo and Daphne - Var. IV, 17.Apollo and Daphne - Var. V, 18.Apollo and Daphne - Var. VI, 19.Apollo and Daphne - Var. VII, 20.Apollo and Daphne - Var. VIII, 21.Apollo and Daphne - Var. IX, 22.Apollo and Daphne - Var. X and coda

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 22/05/2014

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Bullet For My Valentine

BULLET FOR MY VALENTINE: Bullet For My Valentine (2021)

| 24/11/2021 | horvi |

>> opširnije


cover: Odsihdobščina

MATEJ KRAJNC: Odsihdobščina (2021)

| 23/11/2021 | horvi |

>> opširnije


cover: The Bridge

STING: The Bridge (2021)

| 22/11/2021 | horvi |

>> opširnije


cover: Cure Is The Fire, EP

ACIDFATHER: Cure Is The Fire, EP (2021)

| 21/11/2021 | horvi |

>> opširnije


cover: 30

ADELE: 30 (2021)

| 20/11/2021 | horvi |

>> opširnije


> chek us aut!
> diskografija
cover: Apollo And Daphne Variations
  • Tenessee Set (1968)
  • Flange (1970)
  • Two Pieces for Orchestra (1971)
  • Images (1971)
  • Three Carols on Medieval Texts (1971)
  • Diary Music I (1972)
  • Dance Suite (1973)
  • Three Plath Songs (1973)
  • Three ben Jonson Songs (1974)
  • Life is a Dream (1978)
  • Chiasmata (1979)
  • Cornucopia (1979)
  • Coils (1980)
  • Webs (1981)
  • String Quartet No. 1 (1983)
  • Celebration (1984)
  • Penelope's Knees (1985)
  • When Crows gather (1986)
  • Apollo and Daphne Variations, orchestra (1987)
  • Wolves (1988)
  • Toccapsody (1989)
  • Hung Monophonies (1990)
  • Night Music (1990)
  • In Memoriam (1993)
  • A Barred Owl (1994)
  • Concerto for Violin and Chamber Ensemble (1994)
  • Psalm 42 (1996)
  • Vocalize with Duck (1998)
  • Sojourner (1999)
  • Two Orchestral Sketches (1999)
  • Mayflies (2000)
  • Rhapsody, for orchestra (2000)
  • Moments - Memento - Momentum (2001)
  • Peeves, string quartet (2001)
  • Of Time and the Seasons (2001)
  • Earthrise, opera in one act (2002)
  • Zoom, chamber orchestra (2003)
  • The Manatees at Blue Springs (2003)
  • Streaming (2004)
  • Piccolosophy (2005)
  • Wonderer (2005)
  • Ophélie (2005)
  • Shadow (2006)
  • Four Songs for Soprano and Women's Chorus (2008)
  • Oxingale (2012)
  • Concerto for Saxophone and Orchestra (2012)
  • Architect (2012)
  • A Summer's Day (2012)
  • Trio for Clarinet (2013)
  • Vespers Cantata: Hesperus is Phosphorus (2013)
  • Apollo And Daphne Variations (2014)

> linkz
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*