home > mjuzik > Isolate And Medicate

kontakt | search |

SEETHER: Isolate And Medicate (The Bicycle Music Company, 2014)

Ako malo bolje pročeprkate po nekim svojim starim audio kasetama i prvim prženim audio cd-ovima još iz vremena kada su se koncem 20. i početkom 21. stoljeća kompjuteri tek pomalo počeli nabavljati i nije ih imao svatko u onoj količini kao recimo 2004-2005 i kasnije, barem ovdje kod nas, a o mp3 formatu se tek naklapalo, postoji izvjesna vjerojatnost da negdje imate "Fragile", prvi album ovog benda iz Južnoafričke Republike iz doba kada su se zvali Saron Gas i puno su obećavali kao velike nade post-grungea križanog s nu-metalom. Aaaa? Saron Gas, pa što ne kažeš odmah. Pjevušila se "Skin the tiger" i presnimavala uglavnom na kasete zajedno s istoimenim prvim demo materijalom. I onda je nestao bilo kakav trag o tom bendu jer je internet bio u začecima, a informacija o tako sitnom bendu baš i niste mogli pronaći jer čak niti Heroina, nova nije pisala o njima.
[ SEETHER ]

SEETHER

Sjećam se kako sam jedno vrijeme dobivao neke piratske audio cd kompilacije koje su se dilale po lokalnim radio stanicama, a sadržavale su hitove s top lista i takvih izdanja je bilo prilično mnogo, stizala su svakog tjedna, pa se kroz nekih mjesec dana sasvim pristojno mogla dobiti selekcija USA i UK hitova s top-100 liste. Pa čak i neki danas raritetni singlovi iz tog perioda koji se gotovo ne mogu nabaviti i skinuti kao download, čak ponekad niti pronaći u nečijim oficijelnim diskografijama. I tja, kompilatori su nastavili potezati Saron Gas još barem godinu-dvije mada je bend promijenio ime u Seether po pjesmi Veruce Salt (pjesmu su obradili po prvi puta na kompilaciji "Seether 2002-2013"). 2002. su objavili drugi album "Disclaimer" (USA no.92) s kojeg su kao hitovi odjeknule "Fine again" (USA no.61) i "Driven under" (USA no.122), a dvije godine kasnije je došao naslijednik "Disclaimer II" (USA no.53) s enormnim hitom, baladičnom laganicom "Broken" u duetu s Amy Lee iz Evanescence (USA no.20, UK no.106) koji se najvećom mjerom upravo zbog nje vrtio na MTV i zaboravljenom Viva kanalu. Upravo im je i svjetska turneja s Evanescence donijela ogromnu popularnost među tinejdžerskom publikom koja je tek otkrivala Nirvanu i grunge, dok je ona starija potpuno okrenula leđa bendu kojeg su sticajem okolnosti zbog promijene imena posve smetnuli s uma kao da to nije isti sastav već dva posve drugačija.

Bend praktički od osnutka 1999. u Pretoriji nije mijenjao postavu izuzev one koja je snimila prvi demo "Skin the tiger" gdje su odmah nakon objavljivanja otišli gitarist i basist, a kasnije su imali nekoliko letećih članova koji u principu ništa bitnije nisu narušili hegemoniju dva osnovna kotača - vođe, gitariste i pjevača Shaun Morgana, te basiste Dale Stewarta. Tek kad su već postali planetarno popularni ostvarivši milijunske tiraže s albumima "Disclaimer II" i četvrtim, ponajboljim "Karma And Effect" (2005, USA no.8, potražite ga na nekim vlastitim starim mp3-icama, garantirano ga imate ako imate Evanescence, Guano Apes, Tool i Staind) došlo je do ozbiljnog koškanja s kratkotrajnim gitaristom Patrick Callahanom koji je pokušavao nametnuti svoje kreativne obzore u bend. Javno je isticao kako mu se ne sviđaju novi materijali za naredni album "Finding Beauty In Negative Spaces" (2007, USA no.9), pa su ga prije samog odlaska u studio demokratski izbacili, album snimili bez njega, a potom uzeli Troy McLawhorna. Od ovoga, šestog studijskog albuma umjesto Troya došao je Bryan Wickmann koji samo strogo slijedi upute svojih gazdi. Interesantno je još tu spomenuti da je bend održavao turneje s Three Days Grace, Breaking Benjamin, Staind, Static X i Dark New Day, te da su neki od tih 'letećih' članova surađivali u njima ili su još i danas s njima. Sam Morgan se u ljeto 2006. prijavio na jednomjesečni rehabilitacijski program skidanja s alkoholizma, no pričalo se da je to ustvari samo 'patka' s kojom je šmekao i kibicirao svoju tinejdžersku emo publiku na račun grozomornih psihičkih problema, a kasnije im kao 'skrušena i izliječena duša' plasirao obradu "Careless whispers" od Wham!



Kako su kroz karijeru imali nekih zaista ugodnih trenutaka kombiniranjem post-grungea i alternativnog metala s krajnim fokusom u sredini prošle decenije, tako im se s vremenom počeo gubiti taj zanos. Prethodni album "Holding Onto Strings Better Left To Fray" (2011, USA no.2, Can no.3) je unatoč ogromnom uspjehu bio samo patetično prenemaganje s dvije-tri solidnije pjesme i vjerojatno jedan od najlošijih mada je o tome još uvijek prerano govoriti, a na ovome pokazuju neke naznake odvajanja od tog kreativnog dna. Točnije, Morgan se trudi biti lirski uvjerljiviji shvativši da je njegova publika otprije desetak godina odrasla i da traži ozbiljnije teme, pa se hvata strahova i paranoja, te općenitih poruka iz prizme individualnog ka svjetskim aktualnostima o boli i ljudskoj malodušnosti. Tu se izdvajaju tri ponajbolje pjesme "Words as weapon" (prvi singl) koja melodijski podsjeti na Tears For Fears "Mad world" iz 1983., zatim "My disaster" s više nego očitim utjecajima Tool i "Keep the dogs at bay" u kojima se ne mogu sakriti njihovi uzori Deftones. Lirski još se ponešto nađe zanimljivijih stihova u umjerenoj "Nobody praying for me", ali tu sudbinu remeti klasicizam mainstreama hard-rocka poput Nickelback, dok je akustična balada "Save today" još jedan panagerik za podizanje upaljača i stvaranja prividne koncertne grandiozne atmosferičnosti ništa bolje ili lošije od recimo našeg Gibonnija, Opće opasnosti ili Parnog valjka.

Tek samo 2-3 pjesme počnu obećavajućim težim grunge/metal zvucima poput uvodne "See you at the bottom" s natruhama Alice In Chains, Tool, Nirvane i Soundgarden, "Same damn life" u kombinaciji pop-punka i grungea, te donekle žestoka "Suffer it all" u kojoj Morgan ispusti i neki moćniji vrisak iako ima sasvim prijatan melodično izgrađen vokal koji nije nimalo upitan. Upitno je ne samo u ove tri pjesme, već kroz čitav album striktno komercijalna doza koja više nema ama baš nikakvih dodirnih točaka s onom njihovom alternativnom strukturom i odriješitim stavom u kojeg se moglo ponešto i vjerovati. Spomenimo da su čak 7 puta osvojili nagrade u različitim kategorijama MTV-a (afrička zona), Billboarda i na kanadskim godišnjim takmičenjima, ali sveskupa, to je vrlo slično, mada dakako mnogo bolje urađeno, kao što su recimo prolazili slovenski Tide na MTV Adria, samo što su ovi Južnoafrikanci to izuzetno spretno i vješto pretvorili u svjetski uspjeh.

Ima tu još jedna stvar: bonus od 4 pjesme koje su po nekim parametrima neshvatljivo izostavljene s oficijelnog dijela, posebno odlična "Burn the world" koja se očito skriva kao moguća B-strana singla, ako ne i zaseban singl s još i ponajboljim tekstom, te insinuacijom na najkomercijalniju Nirvanu iz epohe "Nevermind" kakvu nikad nismo dobili. Tu je još i suradnja s Van Coke Kartelom u "Goodbye tonight" gdje se pretjerano šlepaju na presladunjavu foru "Lithium" u pop-grunge varijanti, te podsjetnik na neke daleko bolje dane, neprimijećena pjesma "Weak" snimljena 2013. za potrebe kompilacije "Seether 2002-2013" (a navodno je jedna od njihovih iz rane faze) gdje se uz hitove pronašlo nerealiziranog demo materijala i stvari koje su snimali za soundtrackove.

Sve pršti s mnogim ljepuškastim refrenima i vrlo finim melodijama s vrlo malo stare agresije i bez nekih posebnih gitarskih solaža, intervencija i idejno nadahnutih poteza, ali i iritantnim repeticijama koje im nikako ne idu u korist. Negdje se se pogubili na potezu od 2005. naovamo i to pokušavaju ispraviti olakšavajući percepciju svoje sad odrasle publike. Nadalje, stalno su bezgranični pozitivci u stavovima, stalno nešto obećavaju i nečemu se nadaju, ali ništa više osim prvih minutu i pol u svakoj pjesmi ne mogu iskoristiti do kraja i aranžmanski pretvoriti u ono što je bilo toliko privlačno na "Karma And Effect".

Samo dobra komercijalna post-grunge glazba s ponešto alternativnog metala i obiljem baladičnog sentimenta za radio programe. Ništa više. Nekad su davali puno više od toga.

Naslovi: 1.See you at the bottom, 2.Same damn life, 3.Words as weapon, 4.My disaster, 5.Crash, 6.Suffer it all, 7.Watch me drown, 8.Nobody praying for me, 9.Keep the dogs at bay, 10.Save today, 11.Turn around, 12.Burn the world, 13.Goodbye tonight (with Van Coke Kartel), 14.Weak (from "Seether: 2002-2013")

ocjena albuma [1-10]: 5

horvi // 09/08/2014

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Upstarts and Heretics

THE MISTAKES: Upstarts and Heretics (2019)

| 15/01/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: Do neboto zamok

PMG KOLEKTIV: Do neboto zamok (2019)

| 14/01/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: Ästräl Säbbäth

VERDUN: Ästräl Säbbäth (2019)

| 02/01/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: Neizdadeni: mladost i odbrana

PIKOLOMINI: Neizdadeni: mladost i odbrana (2019)

| 30/12/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Plafon / Bronca / Euforija

KANDŽIJA / LES / BUČ KESIDI: Plafon / Bronca / Euforija (2019)

| 27/12/2019 | pedja |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*