Novi objavljeni album Kristijana Koželja, veoma talentiranog rock-pop harmonikaša iz Teharja pri Celju je ustvari reizdanje studijskog snimka iz 2000. godine kada je drugovao s Alex Bassom. Njih dvojica su uz pratnju sasvim solidno programirane i 'ofarbane' ritam mašine nafilali 10 pjesama u kojima Alex svira gitaru i bas, a Kristijan harmoniku, te uz to se pojavljuje i kao vokalist. A u najduljoj pjesmi "Katra blues" svira i gitaru u klasičnom blues maniru posvetivši cijeli album svome Bukovžlaku, prelijepom kraju gdje živi od malih nogu, ali je nažalost zaboravljen od sviju.

Sve pjesme su autorske, otprilike fifty-fifty u lirskom i glazbenom potpisu, no dojam jest da su samo reciklaže mnogih poznatih standarda iz domene bluesa, hard-rocka, rocka i nezaobilaznog boogija. Besmisleno je općenito u rocku tražiti korijene riffova i solaža Chuck Berryija, Muddy Watersa, Elvisa, B.B. Kinga, The Beatles, Claptona i stare kompanije iz 50-ih i 60-ih kad su kroz evolucijski ciklus doživljavali bezbrojne metamorfoze dokoturavši se preko tko zna kojih sljedbenika i u opus ovog dvojca koji je protežirao red brzih skladbi poput veselica "Je stala pri oknu", "Bukovžlak boogie", "Rekla je", "Palma de Mallorca" (Alexov vedar lament na balearske gaže tokom 90-ih), laganih "Katra blues", "Z bluesom nisi sam" ili vrlo lijepog 'moody' instrumentala "Bojana". Ovdje se nalaze i dvije teme s prethodnog albuma "Accordion" (2013) - vesela poskočica "Mary Ann" sa zanosnim tempom polke otpjevana na engleskom s dubokim baritonom insinuirajući na kombinaciju vokala Johnny Casha i Pat Boonea, te J.J. Cale-ovsko gitarističko fraziranje u završnom instrumentalu "Cis".

Lirski su raspoređene kroz emotivne i uglavnom vesele preokupacije namijenjene zabavi, tek samo jedna je blago ironična s potkom u socijalnom aspektu ("Oj direktor") tako da se u principu osim razbibrige ovdje ništa osobito ne nudi što relevantno pokazuje da je fokusiranost ovog dvojca bila na mainstream konzumaciji. Međutim, njihova sviračka konciznost i šablonske fraze pop obrazaca su aranžmanski idealno odmjereni proizvod iza kojeg stoji neosporno veliki, ali istovremeno i premalo iskorišteni talent. Nedostaju razrađene improvizacije (Alex tek tu i tamo odsvira poneki solo) i bogatija infrastruktura koja osim ogoljelog kostura ne sadrži ništa više osim kalupa po kojem se udaraju i štancaju milioni kompozicija. Za Alexa se odavno zna da je majstor u koječemu, osobito u eksperimentima i lucidnim egzibicijama, dok se za Kristijana tek nazire velika mogućnost komponiranja samo da uspije preskočiti komercijalni fah koji ovakav kakav jeste, unatoč svojoj vedrini i zabavljačkom konfekcionarstvu ipak nije dovoljno snažan pokazatelj njegove virtuoznosti.

Naslovi: 1.Je stala pri oknu, 2.Bukovžlak boogie, 3.Katra blues, 4.Rekla je, 5.Bojana, 6.Oj direktor, 7.Palma de Mallorca, 8.Z bluesom nisi sam, 9.Mary Ann, 10.Cis

horvi // 05/10/2014