home > mjuzik > Mitraljezi

kontakt | search |

GERILA: Mitraljezi (Dallas Records, 2014)

Kad sam dobio ovaj cd i pokazao kolegama na poslu sliku benda sa srednje omotnice, rekli su, pa koji ti je ovo đavo? E, pa meni se upravo taj image jako dopao, a da nisam poslušao niti jedan ton. Postariji momci, vjerojatno mojih godina u svojoj svakodnevnoj skrpanoj odjeći, potrganim trapericama i odjeći koja nije iz nikakvog second-handa ili djelo nekog dizajnera, te s oruđem i oružjem koje imaju kod kuće: zračnom puškom, sjekirom, kosom i ručnom pilom s kojima danas ne zna baratati niti jedan klinac i s dvije grane od kojih je jedna nabaždarena da može komotno izbosti oči. Taman za jako dobar horror film nekog odličnog režisera s pravim argumentima. Otprilike na temu 'Seljačka buna', ali takav još nije snimljen. Nisam uopće znao što da očekujem sve dok nisam cd stavio u player... Nalikovalo mi je na neki americana patetični scenarij onih hipstera što se povuku u intimu neke zabiti i onda naprave album o kome brunda sva ta nafurana masa.
[ Gerila ]

Gerila

Ružni su tipovi kao da žive u nekoj planinarskoj baraci na, recimo Bitoraju ili po planinama Gorskog kotara u izoliranom svijetu poput samovoljnih pustinjaka bez struje, vode, mobitela i interneta (fotografirao Željko Maletić), međutim glazba im je veoma trendly i itekako su upućeni u današnji snažni indie-rock s nekim natruhama modernog hard-rocka. Ustvari, image im je jako dobro osmišljen štos stvarnosti i nije nikakvo čudo da bend dolazi iz Rijeke, još uvijek najjačeg hrvatskog grada alternativnog rocka. U postavi imaju čak 3 gitare (Sanjin Štanc, Vedran Vučković, Igor Stevanović - Stiv), bas (Marin Tomić), bubnjara (Damir Tomić) i sjajnog frontmena Dean Škaljca (ex-Grad) koji je toliko uvjerljiv u interpretacijama da mu naprosto sve morate vjerovati. Čak i onda kad pjeva, naoko banalnije emotivne tekstove poput "Bumerang" ili "Off" nadahnute raspadom braka ili neke ljubavne veze, a to nisu nimalo letargične pjesme. Ispoljavaju punoću ljudskih gluposti i nesnošljivih, stresnih stanja zbog gubitka nečeg jako važnog u životu, onog što tjera pokunjenog mužjaka u izolaciju. Da podvije rep među noge, sagleda stvarnost, ponovno dođe do svoje snage i revalorizira se. Poput Feniksa. Ako može.



Ali to nije osnovica teme ovog albuma. Njih tišti i muči daleko veća bol: nestašica svega u naoko obilnom, a sirotnjskom društvu. Kompleksnim tematskim prikazima protegli su priču o onome što jedan pravi rock bend muči: nedostatak koncerata, nedostatak publike, nezainterisiranost medija, nepovjerenje klinaca koji bi taj rock trebali dići kao onu pticu iz pepela, a ne prevrtati po nekim medijski nametnutim bedastoćama i uvjerenjima da su Dire Straits, Uriah Heep, Status Quo ili 'žestoki' Lenny Krawitz (kako je ona nadrivoditeljica od Barbare Kolar rekla) najbolji rock izvođači svih vremena pa da se samo takva glazba treba raditi (pridružuje joj se i Saša Lozar). Joj, to je teško katkad za pojasniti klincu što tu ne valja pogotovo ako stalno nosi majicu s natpisom Queen i svaki dan sluša Radio Antenu, ubjedljivo najgori i najlošiji program u hrvatskom eteru. Šta ti tukci na medijima uopće znaju o r'n'r-u? Jako malo. Čak niti ne dolaze na prave rock koncerte. Nikoga od takvih nećete vidjeti na Dillinger Escape Plan ili našim Čudnoređu, Žen, pa niti srpskim vedetama Repetitoru ili Goriboru. Njih to ne zanima jer pojma nemaju što je to, a kad shvate, tih bendova možda više niti neće biti. Oni će se samo stubokom, reda radi, pojaviti na Metallici, U2, AC/DC, Pink Floyd, Radiohead ili Guns'n'Roses u okolici samo da se pohvale kako su bili tamo. A tako se ne radi dojam o sceni. Nisu Stonesi odavno više najveći rock bend na svijetu, oni su starci, isto kao i veliki jazzer Sonny Rollins kojeg je u Lisinski došlo gledati 2009. gomila ljudi koji s jazzom veze nemaju i uopće nisu znali niti jednu njegovu kompoziciju s repertoara. To je užas od noblesa pokondirene tikve.



Gerila su rockeri sa stavom, daleko boljim od onih nekadašnjih riječkih bendova Fit, Ogledala ili spomenutog Grada koji su prizivali neku sofisticiranu šminku 'mračnjaka' s furkama na new-wave i post-punk. Imalo je to nekih svojih prijatnih trenutaka, no koliko su im bile usiljeno izvještačene pjesme bez prirodnosti, tako su i oblikovali publiku da im se s vremenom nije moglo vjerovati. Diskutabilno je pričati o značenju EKV koju još uvijek svi vole i tretiraju kao 'savršenstvo' ex-Yu scene, međutim, ja znam da je to bila jedna od najvećih 'alternativnih' grešaka u kompletnom poimanju. S vremenom će ljudi shvatiti (ili uopće neće shvatiti) koliko su bili u zabludi takvih bendova koji su ih odveli na krivi put i krivi način razmišljanja koji ne vodi ničemu. To je njihov problem, a ne moj. Točka.



Međutim, ova Gerila danas je potpuno drugačiji bend: prirodan, nadasve topao i agresivno je prisutan u toj toplini rockera i slušatelja kome ta neposrednost i bijes itekako odgovara. Nemaju oružje, nemaju ništa, ogoljeni su skroz do kraja, svjesni da samo s pravim argumentima mogu djelovati na ljudsku svijest, barem onu koju nije zaražena s perfekcijama gluposti sadržaja.

Album ima koncept, a mnogim klincima se od toga 'sere'. Jer naravno nisu naučili i usvojili što znači koncept kojeg neću prepričavati, bilo bi gubljenje vremena. Tko ne zna, neka riješava svoj životni sudoku i igra igrice na vlastitom PC-iju. Svih 10 pjesama s albuma govori o stvarnom svijetu, realistične su i jako teške, no odlične teme s viđenjem proživljenog bez imalo apstrakcije. Danas se čini kao da ovi vremešni momci sa sjekirom, kosom i zračnom puškom dramatiziraju činjenice na nestvaran, možda pomalo priglup način, ali to nije tako. To je stvarnost. Realna činjenica. Strašno su ubojiti, razorni, mnogo su radili na ovome albumu i postigli idealno fleksibilan stilski odnos nekih od, neću reći modernih indie-rock bendova jer mi od takvih bendova općenito samo dolazi inspiracija za WC ili bijeg u šumu, već jedne odlične izrasline rocka i post-punka koji evidentno treba doći do svojeg fokusa zrelosti. A to su upravo i postigli. Sjajno i nadasve iskreno. Bez ikakve laži i prenemaganja.

Naslovi: 1.Nevidljivi čovjek, 2.Dečko, 3.Radio, 4.Sigurna kuća, 5.Deja vu, 6.Bumerang, 7.Off, 8.Nemirna, 9.Firma, 10.Sutra danas postaje

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 08/11/2014

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Predigra

LILI GEE: Predigra (2019)

| 20/09/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Duh znatiželje, daleko od iznenada, budući da ne znam kada sam bila bez njega

MORE BLACK THEN GOD & MORS MEA: Duh znatiželje, daleko od iznenada, budući da ne znam kada sam bila bez njega (2019)

| 18/08/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Live From The Artists Den

SOUNDGARDEN: Live From The Artists Den (2019)

| 17/08/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Pozdrav iz Karina

EDVIN ČANDIĆ: Pozdrav iz Karina (2019)

| 09/08/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Dead Lotus

MERZBOW: Dead Lotus (2019)

| 05/08/2019 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*