Obećani povratnički album "The Alternate" nikako da stigne kako je najavio Mark Stewart još 2010. kada se manje-više originalna postava okupila i održala nekoliko koncerata, prvih poslije gotovo punih 30 godina pauze u kojoj su se zakleli da više nikad neće raditi zajedno. Stewart je od tada objavio jedan solo album (odličan "The Politics Of Envy"), jedan EP i jedno remiksirano izdanje, oficijelna facebook stranica The Pop Group se utrnula na iznenađenje fanova, dok je web www.thepopgroup.net godinama mirovao i praktički u javnost se nisu iznosile nikakve činjenice što se s bendom događa. Bubnjar Bruce Smith je bio na promotivnoj turneji s P.I.L. (gledali smo ga u zagrebačkoj Tvornici 12.VI 2013.), a ostatak ekipe se raštrkao po raznim kolaboracijama i projektima. Bend se ponovno okupio koncem 2013. nastupivši na All Tomorrow's Parties u engleskom Camber Sandsu.

Da oni ipak nešto rade na tom povratničkom albumu daje naslutiti ovo kraće kompilacijsko izdanje kojim podsjećaju na možebitno neki koncertni repertoar kojeg namjeravaju ponuditi na promotivnoj turneji. Ne treba se striktno držati svih ovih 9 pjesama: verzije koje su nastale za John Peel session u kolovozu 1978. poput "Word disobey me" ili "We are time" danas na njihovim piratskim zapisima ("Live ATP Strange Days HMV Apollo Hammersmith 31.XII 2010", 2011) funkcioniraju sasvim drugačije, modernije i daleko svježije, a primjerice lucidna eksperimentalka "Amnesty report III (alternate mix 1979)" se nikada nije izvodila uz pratnju vrlo skupo plaćenog free-jazz violončelista Tristana Honsingera mada je već nekoliko puta objavljivana u drugačijim varijacijama. Ovdje su samo sažeti neki od, nazovimo, 'pop' pogodaka iz njihove kratke karijere vidljive tek od 1978. do cirka početka 1981. kada su se razišli. Pozitivna strana kompilacije su neobjavljene snimke, miksevi, eksperimenti i živi zapisi s kojima je Mark Stewart objedinio cijelu postavu, tj. svih 6 glazbenika koji su prodefilirali kroz bend. Jedina originalna verzija koja je ranije objavljena jest uvodni singl "Where there's a will there's a way (single version 1980)" (zauzeo no.2 na listi alternativnih singlova 1980), te je ovom prilikom po prvi put za istu snimljen i promotivni, veoma zanimljiv video-spot.



Uz nju, priložena je neobjavljena verzija prvog singla "She is beyond good and evil" koji je zvanično objavljen 1979., no ova varijanta datira iz 1978. kada je ustvari i bilo njihovo najkreativnije razdoblje iz kojeg su odabrane 3 žive snimke "Colour blind (live Brussels 1978)", "Don't sell your dreams (live Bristol 1978)" i "Abstract heart (live Brussels 1978)". Četvrti live zapis je završna "Karen's car (live Helsinki 1980)", dok primjerice s drugog albuma "For How Much Longer Do We Tolerate Mass Murder?" (1980) ovdje nema niti jedne pjesme. A uz 42 minute materijala minute mogla se pronaći barem jedna ili dvije, no izgleda da se producent nije htio zamarati s raznoraznim varijantama onako kako je to Dennis Bovel - Blackbeard radio na čuvenom debiju "Y" (1979).

Za one koji su manje upućeni u rad ovog znamenitog bristolskog avangardnog post-punk/funk/experimental benda, kompilacija 'sjeda' svojom kontemplacijom mekših plesnijih pjesama s ne toliko agresivnim Stewartovim vokalom (i lirski ima daleko manje političke relacije) koji je umnogome utjecao na Nick Cavea u doba The Birthday Party, zatim na RHCP, a o funkcionalnosti odnosa s Gang Of Four, The Cure i začetnicima industriala Throbbing Gristle (Neil Megson iliti Genesis P-Orridge je bio opčinjen njima), dovoljno sam napisao u kompletnom portretu - diskografiji The Pop Group objavljene na ovim stranicama 2011. godine.

Danas je ovo još uvijek originalna muzika, vrlo čista unatoč zaštitnoj prljavštini Stewartovog vokala, odiše egzibicionizmom i apstrakcijama u ponekim trenucima, te održava relevantan duh avangarde, one posebnosti zbog čega je rock, u njihovom slučaju post-punk bio najzanimljiviji i najuzbudljiviji medij 20. stoljeća. Ako strahujete od neke sirovosti i pretjeranih eksperimenata, ovdje toga nema u onoj količini kao što su to bila prva dva albuma koja možda ionako niste slušali. Neke pjesme su fino protkane usnom harmonikom, saksofonom, klarinetom, klavijaturama i pianom najvažnijeg člana postave, gitariste Gareth Sagera čiji je gitarski stil bezbroj puta 'maznut', samo se o tome sustavno šuti. Snimci su vrlo dobri s obzirom na godinu proizvodnje i daleko bolji od onih mnogih piratskih zapisa koji su procurili nakon njihovog raspada, te u epohi 21. stoljeća kad se s vremena na vrijeme netko sjetio ovog čuvenog, ali nikad dovoljno afirmiranog benda. Znam neke ljude koji se kunu da je ovo najbolji bend svih vremena, a to se ovdje može tek samo naslutiti zbog čega najvjerniji fanovi imaju takav stav.

Ovo jest izuzetno dobro štivo za uvodnik u bend koji tek treba dati svoj adekvatan odgovor ponovog okupljanja.

Naslovi: 1.Where there's a will there's a way (single version 1980), 2.She is beyond good and evil (unreleased version 1978), 3.Colour blind (live Brussels 1978), 4.Word disobey me (John Peel session 1978), 5.Don't sell your dreams (live Bristol 1978), 6.We are time (John Peel session 1978), 7.Abstract heart (live Brussels 1978), 8.Amnesty report III (alternate mix 1979), 9.Karen's car (live Helsinki 1980)

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 10/11/2014