home > mjuzik > Kad bi' bio bijelo dugme

kontakt | search |

BIJELO DUGME: Kad bi' bio bijelo dugme (Jugoton, 1974/ Croatia Records, 2014)

Uvodni samplovi naslovne pjesme "Kad bi' bio bijelo dugme" sa cvrkutima ptica i blejanjem ovaca uz prigušeno udaljenu vokalnu mantru Željka Bebeka (rođen 16.XII 1945.) koji je pjevušio neku folk ariju potaknuli su pokojnog Dražena Vrdoljaka da njihovu glazbu nazove pastirski rock. Taj prilično posprdni termin se zadržao dosta dugo zaštitnim i prepoznatljivim u njihovom stilskom izričaju: Goran Bregović (22.III 1950.) kao uglavnom kompletan potpisnik, da se ne kaže bukvalno autor glazbe i lirike često se služio ovim epitetom koristeći motive sela, konja, jarana, đerdana, Bosanaca i raznih ruralnih manirizama u svojstvu egzotike koja je bila idealno pogođen mamac širokome auditoriju. Sarajevski pjesnik i novinar Ahmed Burić jednom prilikom Bijelo dugme je etiketirao 'partijskim' bendom za razliku od 'čaršijskih' Indexa kroz koje je prodefiliralo tridesetak glazbenika smatrajući Bregovića potpuno oprečnim autorom koji se služio energijom uzimanja, odnosno provjerenih metoda kopiranja i skidanja aktualnih trendova.



Indexi i Bijelo dugme su imali mnogo poveznih točaka: 1964. na gitarijadi u Beogradu Indexi su osvojili drugo mjesto i dobili priliku da snime singl s instrumentalom "Nikad" kojeg je potpisao jedan od pokretača benda Ismet Arnautalić (osnovao ih je zajedno sa Šefkom Akšamijom). On je 1968. napustio bend i kasnije s Bregovićem osnovao grupu Jutro, preteču Bijelog dugmeta. Iz tog perioda (1971-1973) datiraju pjesme "Patim evo deset dana", uvrštena na ovaj debi, te spomenuta "Kad bi' bio bijelo dugme". Zatim, kako su Indexi imali brojne promijene postava tokom 60-ih i 70-ih surađujući s različitim osobama, neke od njih su vezane za Bijelo dugme poput klavijaturiste Vlade Pravdića, basiste Zorana Redžića (brat basiste Indexa Fadila Redžića) ili Vlade Dijaka koji je napisao tekst hita "Selma" upravo na ovome debiju. Osim toga, mnogi stručnjaci i poznavatelji oba benda kunu se da su Indexi svojom pjesmom "Boj na Mišaru" (na nagovor Kornelija Kovača) u spoju rocka s elementima folka direktno utjecali na Bregovićev kreativni senzibilitet, te možda manje bitno u ovome kontekstu, da su na koncertima bili redovito uvježbaniji i vještiji glazbenici. Čak i onda kada se Bijelo dugme pretvorilo u kolosalno komercijalnu mainstream grupu čija je popularnost bila gotovo ravna nedodirljivom statusu maršala Josipa Broza Tita. Tko uz Titovu sliku i značku nije imao poster Bijelog dugmeta i barem nekoliko njihovih ploča, taj je bio otpisan slučaj partijske civilizacije jednoumnog razmišljanja.

Kroz taj početni period Bregović je tkao ideju o velikom bendu razvijajući talent za pronicljivo rezoniranje odmjereno izbalansiranog odnosa trendovskog žanra ranih 70-ih, točnije progressiva i blažeg oblika hard-rocka, ponešto folka i hitoidno usmjerene lirike vješto se ograđujući od bilo kakvih direktnih političkih, socijalnih, društvenih ili protestnih angažmana. Nakon razlaza grupe Jutro zbog odlaska Arnautalića koji nije dozvolio korištenje tog imena, već gotovo kompletna postava se 1.I 1974. proziva Bijelo dugme i kreće s nekoliko singlova "Top/ Ove ću noći naći blues", "Glavni junak jedne knjige/ Bila mama Kukunka, bio tata Taranta/ Avanture maloga Ju Ju" i "Da sam pekar/ Selma". Interesantno, prvi singl je bio ponuđen tada friško osnovanom sarajevskom Diskotonu koji ih je odbio i napravio nevjerojatno loš potez ne sluteći u što će se vrlo brzo pretvoriti ovaj njihov lokalni, od njih zanemareni bend. Proces stvaranja ovog antologijski važnog i epohalnog debija tekao je strahovito brzo: pjesme su nastale tokom srpnja i kolovoza u jednoj staroj kući pored Cavtata nakon koncerta u hotelu Croatia, snimljene su za dvadesetak dana u ljubljanskom studiju Akademik, a miks je obavljen u noći između 22. i 23. listopada 1974. na stereo-pultu RTV Ljubljane. Danas je gotovo nezamislivo da bend ili izvođač u ovako kratkom vremenu realizira album od početne ideje, prvih stihova i svakodnevnih proba do vrlo kratkog boravka u studiju s obzirom da se snimanje, a osobito produkcija pegla i polira mjesecima, u mnogim velebnim slučajevima i po godinu dana. Tu je do izražaja došao Bregovićev neosporni talent za skladanje, fleksibilnost iskoristivosti datog trenutka i njuha za duh vremena, elem, karakteristika plodnog pop kreativca koji će u kontinuitetu do konca 70-ih nanizati 4 studijska i 1 živi album pretvarajući i neke očigledne reciklažne mane s instant zaprškama u prvorazredne vrline.



Prije svega riječ je o očitim referencama kumulativnih hitova "Rock and roll music" Chuck Berryija i "Rock'n'roll" tada najvećeg hard-rock benda Led Zeppelin u pjesmi "Ne spavaj mala moja muzika dok svira" koja je vrlo brzo nakon izlaska albuma postala jedna od najvećih himni jugoslavenske rock generacije (tek 1976. je objavljena na singlu zajedno s "Tako ti je mala moja kad ljubi Bosanac"). A ne treba smetnuti s uma niti veliki utjecaj Zeppelina u laganici "Blues za moju bivšu dragu" (poleđina singla "Da mi je znati koji joj je vrag", 1975), kao i cijeli niz glazbenih, pa i lirskih elemenata uzetih od tada vrlo aktualnih sympho-rock i hard-rock bendova s jasnim očitavanjem samo jedne veoma patetične tematike: odnosa muškarca i žene, neprikrivenog seksizma i mačoidnosti koja je godila podjednako za oba spola naglašavajući slobodniji tretman seksualne revolucije, tada osnovne monete svjetskog rock svjetonazora. Bijelo dugme je s ovih samo 6 pjesama u trajanju od nepunih 35 minuta otvorilo tada vrlo sramežljivu, ali i ogromnu neiskorištenu stranicu probijanja tabua na tadašnjoj jugoslavenskoj rock sceni vrlo primamljivim i suvremenim šmekom koji je udarao 'od prve'. Jeste da je u to vrijeme Smak bio daleko kvalitetniji band, da AC/DC još nisu postojali, a da su Deep Purple padali u stagnaciju, te da sve to više nema i ne može imati isti učinak jer vremena su posve drugačija, a osobito zvuk i stil, no tada su Bijelo dugme bili uistinu posebna klasa nadobudnih muzičara koja je samom svojom pojavnošću, kao i hrapavo-oporim Bebekovim vokalom idealno referirala zapadnjačku kulturu kojoj se težilo. Ovdje ništa nije bilo slučajno, osim možda nekih snimateljskih felera s obzirom na tadašnju tehniku i sitnih vokalnih propusta, uočljivih tek pomnim analiziranjima. Bregovićev komercijalni smisao je vrlo brzo eruptirao u do tada neslućenim razmjerima: prvi tiraž ploče od 30.000 komada je rasprodan oborivši dotadašnji rekord debi albuma Yu Grupe, ubrzo je doštampano još 10.000 primjeraka, no niti to nije bilo dovoljno; Jugoton je morao štampati još 100.000 komada, ako ne i više. Pretpostavlja se da je konačna cifra oko 150.000 prodanih primjeraka.

Album je za ovu priliku ponovno remasteriran zajedno sa svim studijskim dugosvirajućim radovima. Prvih šest albuma je remasterirano s originalnih analognih magnetofonskih traka Jugotona koje je Goran Martinac odnio u čuveni londonski studio Abbey Road na novu obradu kod Seana Mageeja, a posljednja tri su uzeti od članova benda i iz arhiva radio stanica. Sve je zapakirano u "Box set deluxe" na devet 180-gramskih vinilnih LP ploča u limitiranoj nakladi od 1000 komada i u prodaju stavljeno na današnji dan, 14.11.2014.

Naslovi: 1.Kad bi' bio bijelo dugme, 2.Blues za moju bivšu dragu, 3.Ne spavaj mala moja muzika dok svira, 4.Sve ću da ti dam samo da zaigram, 5.Selma, 6.Patim evo deset dana

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 14/11/2014

> vidi sve fotke // see all photos

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Eros

DEFTONES: Eros (2020)

| 04/04/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: Na ulici, u prolazu

BABILONCI: Na ulici, u prolazu (2020)

| 03/04/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: Tell Me When the Party's Over

YURODIVY: Tell Me When the Party's Over (2020)

| 02/04/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: Loveless Adventures

NEON LIES: Loveless Adventures (2020)

| 28/03/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: The World That Was

TEMPLE OF VOID: The World That Was (2020)

| 23/03/2020 | horvi |

>> opširnije


> chek us aut!
> diskografija
cover: Kad bi' bio bijelo dugme
  • Kad bi' bio bijelo dugme (1974)
  • Šta bi dao da si na mom mjestu (1975)
  • Eto! Baš hoću! (1976)
  • Koncert kod Hajdučke česme, live (1977)
  • Bitanga i princeza (1979)
  • Doživjeti stotu (1980)
  • 5. april '81, live (1981)
  • Uspavanka za Radmilu M. (1982)
  • Bijelo dugme/ Kosovka djevojka (1984)
  • Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo ((1986)
  • Mramor, kamen i željezo, live (1987)
  • Ćiribiribela (1989)
  • Turneja 2005: Sarajevo-Zagreb-Beograd, live (2005)

> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*