Tri godine nakon "nesretnog" "Nine Types of Light" pred kraj prošle godine osvanuo je peti album ovih njujorkera. Gubitak basiste osjetan je na albumu, ne toliko u zvuku koliko u osjećaju pri slušanju.

Sjeta i žalost, asociraju na gubitak voljene osobe već na otvaranju albuma...

"How much do I love you?/How hard must we try?"

...no potreba za nastavkom života...

"'Everything's going to be OK,' I keep telling myself/ 'Don't worry, be happy'"

...i radost zbog nekih drugih novih života,...

"Rain comes down like it always does, This time I've got seeds on ground."

...srećom prevlada.

Na ovom albumu uspjeli su snimiti sigurno najosjećajniju baladu u njihovom životu, a ista pretendira ući u moju osobnu "all time" listu takvih. Careful You jednostavno topi sve oko sebe svojom dragošću i ljepotom.

Iako bi se većina pjesama mogla svrstati u klasični TVOTR zvuk, dvije od toga odskaču, barem trunkicu.



Prva, Could You ima onaj "Beatlesovski" veseli filing u kojem se smijes od uha do uha, a ja kad kod ju slušam hoću zapjevati "Hold me close and tell me how you feel, tell me love is real..." i to sve do trenutka u kojem u pjesmu uskače duhačka sekcija i pretvori ovu pjesmu u spomenuti tvotr klasik, a meni razvuče smješak oko cijele glave. Druga, Lazerray, ima zvuk kakav bi sigurno imali Ramonesi da im je Sitek producirao neki album. Totalno futuristička stvar, ako u današnje vrijeme možemo pričati o futurizmu, u kojima im pomaže Kelis, iako ja još nisam uspio "dohvatiti" na koji točno način to radi.

U svakom slučaju, možda "Seeds" i nije najbolji album grupe, no sigurno je najbolji mogući novi početak benda od kojega ćemo čuti još mnogo i doživjeti svašta.

ocjena albuma [1-10]: 9

pedja // 16/01/2015