home > mjuzik > Skeleton Tree

kontakt | search |

NICK CAVE AND THE BAD SEEDS: Skeleton Tree (Bad Seed Ltd., 2016)

Cave je odavno prevazišao fazu da mora zadovoljavati tržištu, pa čak i kao u slučaju prethodnog albuma "Push The Sky Away" koji nije bio osobito srdačno primljen kod vjernih fanova, no prošao je najbolje u karijeri dohvativši UK no.3 i USA no.29.

Za ovaj album se nije osobito pripremao vjerojatno ga odgađajući tek kada sazriju pjesme, a to se s obzirom na sve manju kreativnu isporuku u zadnjih desetak-petnaestak ljeta od tek 5 studijskih albuma moglo desiti za godinu-dvije-tri. Međutim tragična smrt njegovog petnaestogodišnjeg sina Arthura u srpnju 2015. koji je pod utjecajem LSD-a pao s litice visoke 18 metara znatno je ubrzala proces. Cave se pod pritiskom ogromne tuge našao suočen s nedvojbeno najjačim iskušenjem u životu koje prevazilazi i one tegobne muke iz 80-ih kada se skupa s bendom skidao s droga, opijata i ovisništva. Jednostavno je ovom prilikom morao izustiti mnogo toga što mu je na srcu i duši bez obzira na medijski efekt, pravo rečeno umjetnički iskusno i trezveno isijati sav turoban naboj negativnih emocija na ljudski dostojanstven način ne dozvolivši nikakvim sporednim (a i predvidljivim) konotacijama da utječu na kreaciju ovog albuma koji s te strane gledišta nije sličan niti jednom njegovom prethodnom radu.



On doduše nije imao nikakvih gotovih materijala, sve su to bile skice u začetku što su nastajale vrlo sporim tempom prije Arthurove smrti, ali su naracijama i manje-više improvizacijama sagrađene da zaokruže ovu tragediju počevši od uvodne "Jesus alone" koja je očito pripremana za nešto sasvim drugo, a na koncu je postala proročanska pjesma. Tako se otprilike giba i sav ostali dio materijala kroz brojne alegorije i metafore bez direktnih eksplicitnosti koje bi se u ovakvom momentu očekivale. One jesu mračne i vođene eteričnim senzibilitetom sirove naracije sa zamršenim radnjama bez tog ciljanog konteksta obiteljske tragedije oblikovane u elegije na razini neo-folk/gothic/dark-wave konstrukcija i vidljivo su lirski improvizirane mimoilazeći onaj široki Caveov autorski legitimitet da bi mogao sa sigurnošću reći da je baš to upravo ono što je želio napraviti. Naprotiv, nije. Ovo je njegov stihijski urađen album koji ne traži nikakve osebujne epitete i finese, ukroćen je u ambijentalni dekor poput liturgijskih suzdržanosti, vrlo je tih i miran u toj čitavoj psihičko-duhovnoj konfuziji, a opet, nije niti urađen poput rekvijema ili nekakve mise zadušnice kojom bi oplakivao smrt vlastitog sina.



Ne treba tražiti nikakve osobite sviračke performanse u ovih 40-tak minuta, a pogoto ne nekakav hit-singl premda su snimljena i dva video spota (drugi je "I need you"). Struktura pjesama je linearno bazirana harmonijama synthova i laganim pasažima piana, gitara gotovo i da nema (akustaru svira George Vjestica, suradnik Groove Armade i John Squirea iz The Stone Roses), a preostalu infrastrukturu čine minimalističke figure vibrafona, viole, violine, te vrlo tihih i smirenih tempova Thomas Wyldera i Warren Ellisovih programiranih ritmova. Kroz downtempove i ambijentalne minijature, te vrlo lijep i topao sopran Else Torp u "Distant sky" (potonja je danska operna pjevačica iz Theatre of Voices, između ostalog radila s Kronos Quartet), album okončava jedinom klasičnom baladom, naslovnom "Skeleton tree" koja ima neke optimističnije trenutke u ovoj cijeloj tužnoj poemi.

Cave se nije vratio u očekivanu rockersku formu kakvu upriličava na živim nastupima (poslušajte "Live at the Royal Albert Hall" iz 2015), vjerojatno je odgađa za neko sretnije vrijeme dok se sav bol, ako će ga ikako moći odagnati, ne utiša i ne smiri. Ovo ga je sasvim sigurno izbacilo iz nadahnute stvarateljske putanje koju traži godinama, možda će još dugo lutati u potrazi za adekvatnom inspiracijom dok ne zarastu ovi emotivni ožiljci i premda se mahom svi zdušno i empatično postavili prema njemu, ovaj nedostatak adekvatne instrumentalizacije osjetno narušava kompletan dojam albuma koji je u njegovoj diskografiji jedan od najslabijih i najtananijih, negdje na samom začelju uz prethodni, te onaj cover rad "Kicking Against The Pricks" i omalovažavani "No More Shall We Part".

Naslovi: 1.Jesus alone, 2.Rings of Saturn, 3.Girl in amber, 4.Magneto, 5.Antrocene, 6.I need you, 7.Distant sky, 8.Skeleton tree

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 21/09/2016

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Nouvi Sad / Šumovi protiv valova

Škm banda / Šumovi protiv valova: Nouvi Sad / Šumovi protiv valova (2019)

| 22/03/2019 | pedja |

>> opširnije


cover: Infinigrammaton

TAMERLAN: Infinigrammaton (2019)

| 19/03/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: I, The Mask

IN FLAMES: I, The Mask (2019)

| 18/03/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Gušenje robovlasničkog rada

ABERGAZ: Gušenje robovlasničkog rada (2019)

| 15/03/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Data Mirage Tangram

THE YOUNG GODS: Data Mirage Tangram (2019)

| 11/03/2019 | horvi |

>> opširnije


> chek us aut!
> diskografija
> linkz
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*