Krenuli su kao akustični rock duo, Anne Lupieri i Antoine Abinun, u gradiću Ileu u Francuskoj polovicom 90ih. Kroz svirke, shvatili su da im treba ritam sekcija, koja će očvrstiti zvuk, pa su im se krajem 90ih pridružili Olivier Crescence na basu i Pascal Desmet za bubnjevima, i avantura je mogla početi.

Krenuli su stvarati pod jakim utjecajem Seattle scene, a naravno Led Zeppelin i Pink floyd neizostavni su bili pri nabrajanju uzora. Svirke i svirke i svirke, dovele su ih do objavljivanja debi albuma "Something like that..." (2007). I dalje su krenule svirke i svirke i svirke, što je dovelo do zamora materijala i povlačenja u mirnoću studija, da bi krajem prošle godine objavili drugi album za francusko tržište, i početkom 2015 za ostatak svijeta.

Ni "Meanwhile" nije otišao daleko od zacrtanog na početku. snažan utjecaj grunge bendova, prvenstveno Pearl Jama, što zbog Antoineovog vokala, koji nevjerojatno liči na Eddie Vedderov, što zbog nabrijanih rifova koji pršte iz svake pjesme, a ne zamaraju nepotrebnim solažama.



Antoine nije sam u vokalnoj interpretaciji pjesama na albumu, već mu u većini pjesama pomaže Anne i to njihovo dvoglasje pretvara se u moćno suglasje (Path, Aside). S druge strane, nekad kad Anne preuzme vodeći vokal (Dry Eyes) dobivamo žestoke i gnjevne ispade nalik na Skunk Anansie, a ponekad i nježnost koja se očekuje od ženskog vokala (Something Beautiful).

Da su izbacili minijature (Nothing Came, Sarah's Blue, Nu start) koje zajedno traju svega 3 minute, album bi bio konkretniji i zgusnutiji, a time bi dobili na koheziji albuma, dok je ovako rascjepkan na tri dijela i na taj način se nekako čini pre dug.

Iako sam sa skepsom krenuo u preslušavanje ovog albuma, vjerojatno i zbog suncokreta koji krase naslovnicu albuma, a koji su mi nespojivi s onim što je pisalo u pres materijalu, moram priznati da su me svojim zvukom, pjevanjem i svime što sam čuo s albuma, razuvjerili i u jednom trenutku sam se osjećao k'o da sam se vratio u devedesete kada sam uz film"Singles" otkrivao scenu iz Seattlea, oblačio flanelaste karirane košulje, a tome je bome i pridonesla sadašnja frizura. Nekako imam osjećaj da će ovaj album pronaći put do mog plejera još poneki puta u životu.

ocjena albuma [1-10]: 7

pedja // 18/03/2015