Treći album bubnjara Borne Šercara i njegovih Jazziana Croatica proširen je mladim glazbenicima u postav big benda. Big Band je album koji se uspješno poigrava s utjecajima big bendovske jazz tradicije i etno elemenata. Samim tim album ima ono nešto što bi moglo biti prepoznatljivo i izvan granica regije. Produkcijski je kvaliteta albuma na visokom nivou, što je još jedna od stvari koje ga mogu prodati i na druga tržišta. Onima koji dosad nisu upoznati s likom i djelom Borne Šercara, možda će bar malo zainteresirati njegov opus ako kažemo da Borna, uz svoje projekte, svira bubnjeve u pratećoj grupi Josipe Lisac. Gost albuma je saksofonist Ernie Watts, najpoznatiji po radu s Rolling Stonesima i Frankom Zappom. Ernie, čije ime stoji i na naslovnici albuma pod "special guest" otvara album solo dionicama kroz pjesmu "New Red Dwarf," za koju je aranžman napisao Luka Žužić. Uz njega se kao solist pojavljuje i Hrvoje Rupčić na kongama. Pjesma ima snažan naboj i standardnijom jazz melodijom ponajviše odudara od ostatka materijala. "Bread of Stones" u aranžmanu Zorana Majstorovića zato pokazuje u kojem pravcu će se ovaj album gibati. I baš to strujanje kroz etno jazz vode s orijentalnim prizvukom, moglo bi biti zanimljivo i onima izvan nama razumljivog govornog područja. "Playing the Victim", također u aranžmanu Luke Žužića pomalo smiruje atmosferu. Andreas Marinello kroz "Nehay" opet ubrzava priču albuma kroz swingersku atmosferu s posebno upečatljivom solo dionicom Tihomira Hojsaka na kontrabasu. Andreas potpisuje i aranžman za "Vaganac", kompoziciju koja levitira između klasike i jazza, na kojoj aranžer Marinello ima i podužu solo dionicu. U toj pjesmi solira i autor albuma, ali umjesto bubnjeva svira tarabuku. Ovdje se pred kraj pjesme također ulazi u orijentalnu školu zvuka.

Orijentalnost se nastavlja i u pjesmi "Kolo", koja kao da je nalijepljeni nastavak "Vaganca". Pred kraj "Kola" orkestar se potpuno opušta, a tu ponajviše "podivlja" Branko Sterpin na trubi koja hrabro kroči drumom free jazza. Koliko je Sterpin doveo "Kolo" do vrhunca, toliko je Zvjezdan Ružić na glasoviru primirio pjesmu "Nostalgia" i odveo ju u laganije vode. Kao i prethodna "Kolo" i "Nostalgia" je aranžirana od strane Zorana Majstorovića. Zvjezdan je sličnu foru s primirivanjem izveo i u pjesmi "Moreška" za koju je odradio i aranžman, a njegove pijanističke dionice najviše grabe pod utjecajem Oscara Petersona. Sam naslov pjesme s lakoćom slaže slike korčulanskog plesa s mačevima. Album zatvara "Balkanika" u kojoj se big band poigrava s glazbom kroz geografske regije Balkana.

Ono što je kod ovog albuma za svaku pohvalu su aranžmani u kojima su prijelazi unutar pjesama uštimani u zadnju notu te se pred slušatelja prostire nekoliko pjesama unutar jedne kompozicije. Ako promatramo aranžere, oni su pokazali svoju zrelost kroz aranžmane koji su potpuno različiti. Ako je aranžer u jednoj pjesmi išao "na nož", u idućoj je smirio atmosferu. Borna se kao autor pjesama trudio ne gurati previše u prvi plan solo dionicama na bubnjevima, čime je pokazao veliku zrelost. Album jer ponudio jedan drugačiji pristup big bendu i iako je u svojoj suštini ovo jazz ploča, preporučio bi slušanje i onima koji nisu bliski s ovom glazbom, a dobro se snalaze u različitim žanrovima.

ocjena albuma [1-10]: 8

jura // 30/03/2015