Šercarov bend Jazziana Croatica (dobitnik Porina 2011, 2013 i 2015) je sastavljen od dobro poznatih muzikanata: uz njega na bubnjevima, tu su Vojkan Jocić (saksofon), Elvis Penava (gitara), Hrvoje Galler (klavir) i Hrvoje Kralj (kontrabas). Provjerena ekipa u koju ne treba sumnjati. Tu su i tri gosta, 'cinkuš' Marko First (violina), Mladen Kosovec (harmonika, klarinet) i Stjepan ex-Legen Večković (gajde, flauta). I vokalni zbor Lado. I još u dvije pjesme klavir i synth svira Borna Pehar. Momčad za pobjede i velike rezultate na najvišljem nivou. Tu je i Šercarov koncept s manje-više poznatim hrvatskim mitovima, legendama, pričama i nekim povijesno-geografskim dokumentima. Mišung bajki i realnih činjenica o vješticama na ogulinskom Kleku, pričama Ivane Brlić - Mažuranić ("Kosjenka i Regoč", "Ribar Palunko"), povijesnim predajama o Veroniki Desinićkoj o kojoj je Matej Krajnc napisao zanimljiv kratki romančić ("Enajsti otrok Veronike Deseničke", 2018 www.terapija.net/literatura.asp?ID=27516), pa posvete Slavoniji i Baranji, legende o Ružica Gradu, mitskom Orku (Mraku), pa slabije znanim Ćićima, odnosno istrorumunjima (Morlacima ili Crnim Vlasima), nezaobilaznoj bitki s Turcima kod Sigeta… Prava etnološka zbirčica koju mora poznavati svaki prosječno obrazovan Hrvat i koji put educirati domaće neuke plebejce, a koji puta i znatiželjnog strendžera jer priča, mitova i legendi od doseljenja starih Slavena kad su prvi puta ugledali Jadran, pa sve naovamo uključujući Mirka, Slavka, Čarugu, Pergu, Vinka Pintarića i Domovinski rat ima kolko'š. Sve to lijepo stoji. I bogata mjuza s progressive aditivima world-music jazza, širokim spektrom uglavnom vrlo zabavnih i prozračnih boja, sjajnih improvizacija, slojevitih struktura, 'up & down' aranžmana, zakutaka ambijenata, pejzaža, svačega zgodnog i ležernog, ali kad Lado zapjeva, uf… Nikako mi ne 'sjedaju' njihovi patetični grleni vokali, a pogotovo šašavo kreirane arije u razbucanim melodijama za malu djecu. To mi je kreveljenje s redovitim osmjehom, ono što dični direktori i urednici traže od njih. Bez obzira na teme, bile one žalosne, smrtno ozbiljne, mistične, ratne, borbene, duhovite s kerefekama, kakve god, one vječito moraju biti vedre i nasmijane, ma uh, to je pretenciozno umjetničko zavitlavanje, bez prirodnosti i spontanosti poput artističke istreniranosti, silovanja s jasnom nakanom da bude 'uzvišeno' i 'nedodirljivo'.



Moja je jasna opaska da se tek, ajde u mitološkom vještičarenjem na Kleku, donekle i s Kosjenkom uspio pogoditi senzibilitet, međutim pjesme o samoubojstvu, ratu, žalosnim temama i ostatku fabule su promašen fudbal na prazan gol bez vratara. Ne ide žalosan libreto s veselim pjevušenjem. Bar ne kod mene. To je trebalo cijukati i zavijati, mrmljati, rogoboriti, duboko mantrati, vikati, urlikati, jaukati, kričati, drečati... A sve je veselo da bi si strenđer komotno mislio kako je Veronika Desenićka bila neka opičena frikuša, a Siget s Nikolom Šubićem Zrinskim konoba puna bećara u kojoj panonci toče gemišt Turcima i s njima duvaju nargile. Tak dela Mišo Kovač, njemu je svejedno tko mu piše stihove i o čemu. Bitno je da frajerski otpjeva. A Ladarice nikaj nisu krive, tak je tražio autor ovog smušenog umjetničkog performansa. Žao mi odlične glazbe.

Naslovi: 1.Klek's witches, 2.Kosjenka, 3.Rose of Zagorje (Veronika), 4.Slavonia undefined, 5.Baranja strikes back (instrumental feat. Borna Pehar), 6.Wild Rose castle (song for Duzluk), 7.Orko, 8.Fisherman Palunko, 9.Morlachia (feat. Borna Pehar), 10.Siget

ocjena albuma [1-10]: 4

horvi // 23/01/2023