City of Ships od samih početaka, koji sežu do 2006., čine Eric Jernigan (gitara, vokali), Andrew Jernigan (bas) i Eric Soelzer (bubnjevi) i čini se da ih ta kemija ne pušta. Posjetili su nas nakon objavljivanja drugog albuma, a nedavno je objavio svoj treći album.

Prljavi gitarski rifovi i bas sekcija koja se valja proteže se kroz nešto malo manje od 40 minuta ugodne buke za uši, a promukao vokal prati melodiju i budi sjećanja na indie rock heroje 90ih od Jesus Lizard preko Helmet pa i do lijenih melodija Dinosaur Jr. Kreću opasno s pumpajućim basom i lupanjem po bubnjevima s 150% snage na The Light You Stole, malo usporavaju na Alarm i tjeraju na headbanganje, da bi na Metadata Blues potpuno otpustili indie kočnicu i napravili jednu izvrsnu radiofoničnu pjesmu, kakvu će rado u svom programu pustiti svaka studentska radio stanica u Americi.



Već s takvim ulazom u album, zaslužili su i bolju poziciju na sceni od ove na kojoj jesu, ali ni ostatak albuma nije za baciti. Na Private Party podsjetili su malo na svoje HC korijene uz punkerski refren, na Hardwired su nam poslužili malo starog dobrog grungea, da bi završili s izvrsnom Mile High čiji bas kopa po utrobi dok vokal, nježno koliko je to moguće s ovako hrapavim glasom, pjeva

"under the falling snow he swore he wouldn't mae the same mistake twice",

dok ostatak benda zborno ooojka, te čini ovu pjesmu stvorenom za melankolične završetke njihovih koncerata.

I za kraj, nije da je presudno, al ovaj album je masterirao Carl Saff, koji je imao prste i u nekim domaćim odličnim albumima proteklih godina (Joe 4, Stonebride), koji njeguju sličan zvučni zid kao i City of Ships, pa ne bi bilo zgorega da nam se u toj nekoj kombinaciji pojave i zajedno u nekom od zagrebačkih klubova.

ocjena albuma [1-10]: 8

pedja // 18/04/2015