home > mjuzik > Set The Record Straight

kontakt | search |

THIS SIDE OF JORDAN: Set The Record Straight (Atypeek Music, 2015)

This Side Of Jordan kao ime benda jako dobro zvuči i na kršćanskoj i na islamskoj strani, ne treba pojašnjavati zbog čega. Današnje mlade generacije ionako pojma nemaju što razdvaja kršćanstvo od islama, što country od americane, hard-rock od metala, punk od post-punka, electro-pop od techna, a grunge od stoner/sludge metala. To je neka mjuza naših predaka koji nisu nosili uske hlaće i tajice (ma nemoj, a šta se nosilo 1977., trapezice?). Oni su danas debeli, ružni i ćelavi idioti koji slušaju još ružnije tipove poput Van Morrissona, Neil Younga, Morrisseya i Phil Collinsa što svaki dan odzvanjaju na radiju. Oni su se svi drogirali, živjeli su u televizoru i u starim časopisima roditelja koje su ispod kreveta držali zajedno s njemačkim, danskim, švedskim i talijanskim porno magazinima. Naši roditelji su perverzni, bolesni, svi su bili bezveznjaci kojima je Madonna bila ikona. Kupovali su njene ploče isto kao i Michael Jacksona, Boney M, Abbu, Samanthu Fox i pederaste Duran Duran, ali nam nikad nisu objasnili zašto nisu slušali glas emotivno nezadovoljenih U2 koji su ionako najgori i nama njaljigaviji bend, ko' mom ocu Queen, Status Quo, Elton John ili Dire Straits. Nikad se nismo razumijeli, pogotovo zato jer je uvijek okretao na gramofonu neku jebenu švapsku elektroniku, užasno sranje koje nema veze s rockom i onime što nas zanima. Dođe vrijeme u 15-16-toj godini kad otac zapita: 'dijete moje, šta tebe uopće zanima, ako mi znaš odgovoriti?'
[ This Side Of Jordan ]

This Side Of Jordan

Devijacije i jaz generacija su sastavni dio nerazumijevanja i baš zbog takvog buntovnog revolta i otpora r'n'r ide dalje. Glavni pokretač ovog projekta Philippe Thiphaine iz benda Heliogabale osmislio ga je kroz elektronsku fuziju raznih žanrova u kojima najviše prednjači trip-hop, otprilike onakav kakvog je cijeli svijet očekivao nakon prva 2-3 genijalna albuma Trickyija i prvih albuma Bjork ne zapostavljajući niti rock u alternativnom segmentu.

Na ovu glazbu se doduše i ne može zaplesati, Philippe ne pretendira za konkurs komercijalnog popa, no stvara sintetičku smjesu tromih harsh/industrial ritmova sa zbijenom prljavom strukturom u kojoj obilato eksperimentira sa žanrovima, a bome i s vokalima (na engleskom) kao da u uvodnoj "The great outdoors" ima Trickijevu Martinu Topley Bird, u programatskoj "I am the fence guard" i jednosmjernoj Eddie Grant-ovskoj " Tsunani" trezvenog Mark E.Smitha (a i The Streets), plesnijoj "Inside production", senzibilnoj "Electric love" i vrlo tromoj "A new kind of clothe" Bjork, a u "Salo" s natruhama post-industrial/ neo-folka Nick Cavea! Ne bih uistinu znao tko pjeva koju pjesmu, ali dobio sam promo materijal u kome stoji da su vokalisti Sasha Andrès (iz benda Heliogabale), Aidan Craik, Eugenie S. Robinson of Oxbow i Alexandra Pontivanne.

Projekt je opsežno pretenciozno zamišljen s ovoliko različitih muških i ženskih vokala, a globalnu stavku čini posljednja "La piste neuve" poput revivala new-romanticsa u izvitoperenoj trance/harsh/industrial-pop izvedbi s enormnim ženskim sexy vokalima na LSD-u što glumataju najprivlačnije kokete nasred dance-podija i furaju neku svoju psycho-art spiku nadolazećeg doba apsolutne dominacije žena.

Ne mogu reći da nisam uživao slušajući ovaj album osobito zbog ženskih vokala i primamljivih pop sfera, nikako, ali pretjerano bi bilo ovo odmah nazvati nekim novim komercijalnim čudom s obzirom da se autor Thiphaine prema glazbi odnosi suprotno od pop klišeja. Ne dozvoli joj đusku i ples apsorbirajući poput hipstera mnogo toga iz raznih krajolika rock/pop ostavštine surogate cjeline, stvarajući svoje autorske pasaže bez dovoljno akcije da proširi sektore na plesan podij. Iz pjesama gotovo da izbija The Human League - Visage - Ultravox - Tricky - Bjork suština i zvuka i stila i lirike, no ubija zvuk poput onog faktora koji obožava degradirati sistem popa samo zato jer mu tako odgovara. Inače je skroz u kalupima, čak i prebahato siromašan u kreativnosti da stvori nešto uistinu novo kad se ionako od reciklaže može napraviti novo viđenje na pop furku 21. stoljeća. Zanimljivo za poslušati, ali nakon detaljne analize, tu više nema ničega interesantnog, osobito ne u ovakvoj glazbenoj kreativnosti gdje je za sam doživljaj potreban vrlo nizak IQ.

Naslovi: 1.The great outdoors, 2.I am the fence guard, 3.Inside productions, 4.Electric love, 5.Salo, 6.Spirale (instrumental), 7.Tsunani, 8.A new kind of clothe, 9.La piste neuve

ocjena albuma [1-10]: 4

horvi // 27/05/2015

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Standard Cream

TYPO CLAN: Standard Cream (2018)

| 16/02/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: Walk Between Worlds

SIMPLE MINDS: Walk Between Worlds (2018)

| 09/02/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: Sleep Well Beast

The National: Sleep Well Beast (2017)

| 07/02/2018 | ivan blažinović |

>> opširnije


cover: Vol.1.

LucidFer: Vol.1. (2018)

| 05/02/2018 | johnny mcfearless |

>> opširnije


cover: Smiješ Zaurlat

Lika Kolorado: Smiješ Zaurlat (2018)

| 03/02/2018 | ivan blažinović |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*