Nedavno sam na jednoj radio stanici, koja je nekad bila najbolja, a sad je još uvijek bolja od ostatka, al teško da se može nazvati najboljom, naletio na novu pjesmu Noela Gallaghera i njegovih "visoko letećih ptičica". Tada još nisam ni znao da je to nova pjesma Liamovog brata, al učinio mi se poznat glas. Tek kad sam upotrijebio svemogući Shazam, saznao sam da se pjesma zove The Ballad of Mighty I. A kak bi drugačije!? :-)

Svidio mi se pumpajući bas, odličan ritam, potpuno neobičan za nekadašnje Oasise, a i način na koji Noel pjeva refren potpuno me oborio.

And I'll be here waiting, come what may
I'll find you.. Yes I'll find you..
If I've got to be the man who walks the earth
I'll find you.. Yes I'll find you..
If I've got to be the man who walks the earth alone.



Inače, kod mene je na pitanje "Oasis ili Blur?", odgovor bio "Oasis", no s njima sam se razišao još prije nego su se oni sami sa sobom. Mislim, oni su se sami sa sobom razišli puno prije nego je to izašlo "van", ali još su neko vrijeme pokušavali. "Definitely Mabe" i "(What's the Story) Morning Glory?" nisu uspjeli nadmašiti niti s djeličkom nijednog od narednih pet albuma, a solo opuse Liama (Beady Eye) i Noela (Noel Gallagher's High Flying Birds), nisam se ni trudio poslušati, a kamoli preslušati. I nakon što sam čuo The Ballad of Mighty I, još sam se neko vrijeme odupirao, al vrag mi nije dao mira i "deezer"-iso sam "Chasing Yesterday". I skužio da je ta pjesma i dalje ostala potpuno netipična za Noelov opus. No, svejedno sam se ugodno iznenadio s osvježavajućim i nenapornim albumom. Možda sam ih se samo zaželio, možda je to stvarno tak dobro, ali...

Riverman je balada u rangu Wonderwall, s posvetom Paulu Welleru, Lock All the Doors me podsjetila na meni jednu od najdražih i, na žalost, najzapostavljenijih Oasis pjesama, Rockin' Chair. I da je stao samo na ove tri dosad spomenute pjesme, imao bi razlog za daljnji rad. Ali ne, ima tu još.

Fenomenalna balada The Girl with X-Ray Eyes, psihodelična The Right stuff, boogie-woogie i brass sekcija u the Mexican naredni su hajlajti albuma, a pri svakom novom slušanju otkrivam nešto novo. Nešto dobro. I da, na The Ballad of Mighty I gitaru je upotrijebio svemogući Johnny Marr. Kaj još reći!?

Ne, neću sad krenuti skidati sve moguće i nemoguće Liamove i Noelove pjesme, demo snimke, lajvove koje sam propustio. Uživat ću u ovom trenutku!

ocjena albuma [1-10]: 9

pedja // 02/06/2015

PS: NOEL GALLAGHER'S HIGH FLYING BIRDS @ Hydrogen Festival, Piazzola Sul Brenta, Italy, 08/07/2015