Prije nekih tridesetak godina upoznao sam se s magijom gitare Robina Guthriea, kojom je (uz naravno božanski vokal Elizabeth Fraser), činio zaštitni znak grupe Cocteau Twins. Da li su oni bili ti zbog kojih i dan danas tražim nešto što se zove "dream pop", nije toliko ni bitno, no činjenica je da su uvelike utjecali na moj glazbeni ukus.

Desetak godina kasnije pojavili su se Ride, bend koji se itekako uklopio u bujajući nalet "shoegaze" bandova, pogotovo sa svojim nastupnim albumom "Nowhere". Kasnije se to pretvorilo u sve i svašta, ali vokal Marka Gardenera, ostao je upečatljivim znakom tog benda.

U međuvremenu, Cocteau Twins su se, nažalost, razišli (1997) i dosad se još nisu uspjeli "spojiti natrag". Robin je imao i odličan bend Violet Indiana, s kojim je gostovao i u Zagrebu, a bome i upečatljivih solo albuma te raznih kolaboracija (John Foxx, Harold Budd...).

Mark Gardener je nakon raspada matičnog benda (1996), osnovao grupu The Animalhouse, koja se vrlo brzo raspala, snimio je par zanimljivih, no nedostatno promoviranih, albuma i kolaboracija, a najbolja stvar koju je napravio u posljednjih dvadesetak godina, je ponovno okupljanje Ride-a, koji upravo žare i pale u svjetskim razmjerima, i veći su nego ikad.

U tom svjetlu, dočekuje nas zajednički album ovih indie velikana, za kojeg poznavatelji opusa jednog i drugog, mogu znati što očekivati. I ne bi se prevarili. Sanjive melodije popraćene prepoznatljivom gitarom, koja je ipak u ovom slučaju stavljena u drugi plan, kako bi se istaknuo Markov vokal.

Naravno, neizbježno je ne povlačiti paralele s njihovim prethodnim radovima, pa se tako najviše "cocteautwinovske" gitare čuje na Yesterday's News, dok je Amnesia u potpunosti "rideovska". Dice u refrenu po načinu pjevanja malo "baca" na floyde, a album je sve u svemu jako ugodan za slušanje i ni po čemu ne zaostaje za njihovim pojedinačnim ili bendovskim najboljim radovima.

Činjenica je da mnogi izvođači, pokušavaju danas samo na svoje ime izvući još poneku paru. Posljednji primjeri za to su solo album Willa Butlera ili Casablancasovi The Voidz, koje nitko živ ne bi poslušao da to nisu pjevači Arcade Fire ili The Strokes, no ovdje to nije slučaj. Zvali se Robin i Mark, Ride Twins ili nekako drugačije, ovaj bi album došao do onolikog broja slušatelja kojima je i namijenjen, bez reklamiranja poznatih faca u njemu.

ocjena albuma [1-10]: 9

pedja // 01/07/2015