Zanimljiv aktualni naslov albuma ne donosi niti upola toliko zanimljivu lirsku radnju koliko nešto posve novo u opusu Mršavog Psa - iznenađujuću instrumentalizaciju.

S prošlim albumom "Slitzweitz" (2013) subotički oneman band Milana Mandića je dosegnuo vrhunac komike pripremane godinama u obliku dvostrukog cd izdanja, pa sam s nestrpljenjem i oduševljenjem pohitao na preslušavanje ovog novog djela snimljenog još početkom godine, dakako u samo jednom danu (24.II 2015.) u subotičkom Studiju 11. Ali već nakon nekoliko odslušanih pjesama euforija mi je osjetno splasnula, cd mi je ostao mjesecima stajati po strani. Gotovo sam i zaboravio na njega.

Razlog tome je što bar u mom subjektivnom kontekstu nema potencijalnog hita, konkretne smijuljice kao što su bile "Sa zečevima do pobede", "Slitzweitz" ili ranijih pogodaka poput nekih komičnih komada s prva dva albuma "Elektronska muzika za decu" i "Žarko i Branko" (oba 2007). Treći album "Vkdlk" (2009) potpisan kao Mršavi Pas & Hor Voluharica je bio prešašavi prelaz s elektronike na akustiku gdje se gro tekstova pogubilo u lošoj zvučnoj lo-fi papazjani. On ovdje ponovno pokazuje znakove vokalnog brljanja. Tekstova i nema mnogo, gotovo su svi uronjeni u pozadinu glazbene konstrukcije i teško ih je razaznati, a očito mu i nije stalo da isplivaju na površinu kao nositelji osnovne ideje što bi se moglo naslutiti prema aktualnom socijalnom naslovu. Elem, mislio sam ovo će biti album nafilan humoreskama na bazi općenito loše materijalne društvene klime, pa makar i s nekim njegovim uvrnuto otkačenim metaforama, a bome u prilog tome idu i naslovi nekih kompozicija, barem uvodna "Isplata (payment)", "Lizy lizy heppy", "Understanding joke", "Bolshoi theatre", "Zhaotex", "Napad na p.s. (attack on police station)", "Happiness is good", "Dunav Tisa qrac palac"... Ali ništa od svega toga kako sam pretpostavljao. Mršavi Pas se na ovome petom albumu prvenstveno pokazuje kao osobenjak koji je konačno naučio svirati svoju naopačke naštimanu gitaru (bas žice su s donje, a tenor s gornje strane vrata), te nije mnogo mario za postavljanjem neke lirske fabule. Prepustio se sviranju i tehniciranju koje u nekim momentima pokazuje i natruhe math-rocka s ekstremno brzim radom prstiju na staccatima, najveći dio materijala su instrumentali, a tekstovi su tek toliko da jesu, neki čak i na vrlo lošem engleskom uglavnom da samo semantički pokriju poneku prazninu u glazbi ili da predoče nešto ne osobito bitno, mahom ono što mu je u datom trenutku palo na pamet, pa se njegov dosadašnji groteskno-satiričan opus koji mu je bio i osnovna snaga pretvorio mahom u zavrzlanu, ali i vrlo zgodnu instrumentalizaciju. Osim električne gitare i dalje mu društvo čine programirani ritmovi i elektronski basovi, a konstrukcija pjesama sad je već punokrvi rasplesani rock/post-punk ("Lizy lizy heppy", "Understanding joke"), punk/hc ("SMB") uz tek poneki elektronski komad ("Bolshoi theatre" u kome je dječje 'la-la-la' vokale pjevala Lana Mandić, vrlo lijep "Zhaotex"), te mnogo svirački dotjeranijih stvari koje dovlače Gang Of Four, Joy Division i The Pop Group "Nasmešite se deco (smile you children)" ili stara tema "Pancho vanilla" u novoj math-rock varijanti.

Odnosno, kada se dođe do cirka polovice albuma i sasvim neočekivane dramatično-teatralne "Basna (fable)" ko' stvorene za radio dramu o Crvenkapici, uočava se da je Mršavi Pas postao vješt gitarist, glazbenik i kompozitor koji bi možda sve svoje prethodne radove najradije htio pospremiti pod tepih. To su sad već puno ozbiljnije skladateljske mogućnosti, koncizna svirka i s pravom se postavlja u poziciju da ga se više ne tretira kao mangupa-zafrkanta premda još tu i tamo u drugom dijelu albuma izbaci poneku zvrkariju poput "Bue mauines" s uvrnutom medley svirkom i vokalnom šegačinom "You never walk alone - Guantanamera - Bandiera rossa" i još jednu staru vlastitu preradu "Ti zheno ta (you stupid women)" (album "Vkdlk") s vokalom ko' da lucidno-emotivan tekst mantra Zdena Franjić, ha-ha-ha. Umije se još katkad komedijaški zaigrati, no glavni adut postaje mu svirka, a tek djelomično komedijaški bezeciran rad na elektronici. Sve se počinje daleko ozbiljnije svoditi, a i pretvarati u nešto mnogo sadržajnije, instrumentalistički bogatije i mnogo zrelije poput preobrazbe The Residents iz 70-ih u konkretna art djela, samo je na ovom prvom uistinu jačem i odriješitijem koraku zaboravio da i lirika s nekom određenom poantom donosi upečatljiviji i jači dojam. Šegači se on i dalje, ali daleko smirenije jer je otkrio sposobnost koncizne i staložene svirke.

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 23/09/2015

PS: Naslovi: 1.Isplata (payment), 2.Lizy lizy heppy, 3.Understanding joke, 4.Bolshoi theatre, 5.Zhaotex, 6.Napad na p.s. (attack on police station), 7.SMB, 8.Nasmešite se deco (smile you children), 9.Pancho vanilla, 10.Basna (fable), 11.Sirius 5, 12.Bue mauines, 13.Shilyas gymnastic in Chikago, 14. Ti zheno ta (you stupid women), 15.Leptirica (butterfly), 16.Terency trem, 17.Procvale su ruže (blossom rouses), 18.Medolino, 19.Happiness is good, 20.Dodaj mi sol (add me a solt), 21.Dunav Tisa qrac palac