S pogledom na vrlo luksuzan dizajn omota u SF stilu (autor 777) dade se naslutiti da su bjelovarski instrumentalisti napravili ozbiljan pomak. Prva dva demo materijala "Non Lege Artist" (2012) i "Medeia" (2013) bili su puni eksperimenata, neobičnih kombinacija, tehničkih zavrzlami i spetljanih aranžmana u kojima je želja za što kompleksnijom strukturom narušila ravnotežu izgubivši se u samodopadnosti. Moglo se pronaći i ponekih raporta s njihovih nastupa da su recenzente ostavljali zbunjenima. S pravom jer im se glazba lomila u različitostima kreni-stani, diži-padaj, instrumentom svjesno vladaj. Imalo je to svojih psycho draži i čari, ali sve je to bilo vrlo naporno (kako kome), pa i autorski pretjerano poput nabacanog progressive kolaža.

Evo, nakon dvije godine ekipa je ponovno tu, čini mi se u istoj postavi i napravili su kao što i to sam omot sugerira znatno discipliniraniji, daleko uredniji i tehnički zreliji format. Oslobodili su se mnogih petljanja mada im je math-rock još uvijek stilski vrlo blizak, no kanalizirali su vlastitu sposobnost ka riffovima, melodičnosti i revnom praćenju atmosfere. Dakako, ona neizostavna žanrovska smjesa je tu još uvijek, ali samo u teškom zvuku koji varira od noisea, metala do inačica alternativnog i post-metal/rocka. Sve je to daleko bolje kompresirano u 7 vitalnih instrumentala ('intro' i 'outro' su kratki mračni drone-noise/ post-industrial snimci basiste Mirana Kapelca i bubnjara Alena Rožmana). Frca se teškom silinom energije uz tromije ritmove s koegzistentnim gitarskim radom naprednije prošlosti američkog noise-rocka, a kako je instrumentalna čahura u rocku prečesto taktički varljiva, naslovi kompozicija su poredani određenom fabulom s ezoteričnim aromama u čijem je epicentru svemir, Bog, religija i čovjek kao društveno biće iz metafizičko-psihodelične perspektive. Priča postoji mogo jasnije postavljena nego li na prethodnim radovima s obzirom da se razvezuje od bezbožnika, ljudskih životinjskih nagona, buržoazije, vladara, otvorenih kompromisa o poimanju grijeha sve do 'božjih prostranstava' o kojima se milienijima zbori otkako je čovječanstva.

Bend je ovakvu metodičko tradicionalnu primopredaju od poganstva do danas utkao u svirački vrsan pripovjedački tonalitet. Dovoljno je malo više mućnuti glavom, promotriti naslove instrumentala i neka osobna tumačenja se mogu razglabati do mile volje kad se između šarži riffova neprestano prepliće slojevita staccato figura psihodelije vrlo bliske space-rocku koji ionako nikad nije mnogo bježao od termina hard-rocka i metala, te pogotovo u novije doba raznih inačica post referenci. Kulminacija albuma se doseže u najduljoj naslovnoj temi "Fields of God" (7 minuta) koja sadrži obilje obrednih tempova, eteričnih disonanti, svemirskih intervencija i zanimljivo sročenih solaža s jednim kratkim izletom u namjerni kaos.

Sad, trebalo bi priupitati ekipu za točno tumačenje ovog najboljeg im zgoditka snimljenog kod Nikše (sami su ga producirali) jer je glazba pogođena u skladu s naslovima i artistički osmišljenim omotom što sve navodi na cjeloviti koncept koji bi se trebao u kompletu promovirati točno tako kako jeste na ovome albumu. Ako se neka stvar izostavi uživo, čak i uvod i izvod, slika neće biti potpuna. A da su još uz to i neke odgovarajuće video projekcije ili barem vizualna simbolična koreografija, čitav dojam ovog artikla mogao bi biti efektan art performans.

I hvala Bogu i njegovim prostranstvima da se konačno jedan bend iz Bjelovara održi dulje na životu od godinu-dvije.

Naslovi: 1.14,1, 2.Ungodless, 3.Vicarivs filli dei (animal rituals), 4.They will not have to stars, 5.Ode to Bourgeoisie - Philistine mentality, 6.Emperor, guide us, 7.To think is a sin, 8.Fields of God, 9.11,4

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 12/10/2015