Moglo bi se po naslovu dati naslutiti kako je novi solo rad Martin Eugena potaknula izbjeglička kriza doseljenika u Berlin gdje živi i radi, međutim stvari stoje sasvim drugačije. On je u protekle 3 godine posljednje objavio zajedničku kompilaciju "Swimmin' With Friends Again" (2013) na kojoj je sabrao gomilu neobjavljenih materijala s kojima se tek čeka na neki konkretan sadržaj u određenu ruku pokazujući na njegove buduće korake, različite kolaboracije koje ima u planu i albume na kojima radi produkciju. Jest, to zbog pretrpanosti i obimnosti djeluje poput puževog koraka, a za ovaj tek treći solo album tvrdi kako se detaljno radio pune 3 godine.



me raabenstein. scratches in logic circuit from me raabenstein on Vimeo.

Objavljen točno u samu zoru svega onoga što je izbjeglička kriza donijela (30.09.2015.), njegov rakurs su prije svega ekstenzije nadahnute kozmosom u producentskoj zvučnoj percepciji, odnosno nema ništa s nekom špijunažom, sofisticiranim načinima pripremanja terorističkih akcija i sličnim potezima koji su preplavili svijet starog kontinenta raspirujući maštu usijanih glava što sve čovjek nije u stanju napraviti u tom osvetničkom žaru. Ostao je u svojoj redovito tajnovito zakukuljenoj čahuri, ovaj puta još više uronjenoj u mistiku osobne kreativne karizme, ne toliko iz glazbenog aspekta, koliko u samoj fabuli što iskače neobičnim slijedom događaja koji pri tome nemaju nikakav libreto izuzev posljednje kompozicije, dakako naslovne "Language is a spy" u kojoj se spoken-word tehnikom progovara o smrtnosti. Kroz protežiran scenarij bez nekog jasnog voznog reda, nabacane su teme u kojima se čak pojavljuju Thomas Wylder na bubnjevima i Volker Meitz na synthu ("Scratches in logic circuit"), te gitarist Andreas Koslik ("'Tis so"), no većina tema kao Me Raabensteinove samostalne kompozicije vozi psihodelični glitch, ponešto funka, broken beat i dakako nezaobilazna elektronika koja se od prve prepoznaje kao njegov ultimativni stilski izraz.



me raabenstein. winner of the day from me raabenstein on Vimeo.

Nije zaobišao niti detalje vezane uz cinematic strategiju, sitne samplove i natruhe trip-hopa (singl "Winner of the day"), kao niti minimalističke manire brojnih repeticija kojima gravira osnovne kompozicijske fraze zavijene u duboku ambijentalnu kulisu nastavljajući svoj odavno zacrtani put autorskog izraza što tek samo na površini djeluje mirno i ležerno. Njegova glazba jeste opuštajuća i neobavezna, nekoć je bila van idioma IDM/ dubstep referenci, no sustavnom eksploatacijom žanrovskih transformacija danas se čini uobičajenom i trendovski daleko prikladnijom no što je to bila u prošloj dekadi.



me raabenstein. rue du bac from me raabenstein on Vimeo.

Stvara se dojam da je predugo čekao s ovim izdanjem. Da li zbog težnje da se konačno nađe u 'struji' istomišljenika što otprilike na vrlo sličan način koriste zacrtane smjernice ili kao što sam tvrdi zbog kreativnog dometa s detaljiziranim zahvatima, ali kako god bilo stanje stvari, evidentno jest da se njegov nekoć avangardni pristup pretvorio u suviše bliske klišeje kurentnih elektronskih izvođača što su mu ne tako davno samo mogli 'puhati za vrat'.

Naslovi: 1.Europa & Io, 2.Easy my love, 3.Scratches in logic circuit, 4.These flowers, 5.Open windows, 6.Orange less, 7.Sugar cheek, 8.Spectre grim, 9.Ad, 10.Winner of the day, 11.'Tis so, 12.Rue du bac, 13.Birthday suit, 14.Esk, 15.Ode to a horn, 16.Language is a spy

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 19/01/2016