Meridian Arts Ensemble ima impozantnu prošlost: osnovani su još 1987. u New Yorku kao duhačka postava koja konstantno održava dvije trube, rog, trombon i tubu, te jedinog uljeza među duhačkim instrumentima - bubnjeve. Njihova glazba je doživljavala različite metamorfoze bazirajući se na obradama (ispočetka Frank Zappe, Captain Beefhearta, Stravinskog, Debussyija...), no kako su upregli snage u autorski legitimnu kreativnost, mnogi autori koji su pisali za njih postepeno su razvili šmek ansambla za kontemplaciju jazza, rocka, ethna i suvremene glazbe koja crpi utjecaje iz klasike. Do sada su realizirali 9 albuma za Channel Classics, 2 za 8bells, inače etiketu samog ansambla, a ovo im je prvi za Innova Recordings.
U dostatno prikladnom popratnom press materijalu, a i na samom ovitku cd-a stoji pozamašno objašnjenje oko ovog albuma kojeg su skladali petorica kompozitora, između ostalih i Daniel Grabois, svirač roga u bendu. Njihovi radovi nastali su u periodu od 1996. do 2010., a potpisnici su David Sanford, Dave Ballou, Edward Jacobs i Roberto Maggio, sve mahom stari prijatelji i poznanici ansambla. Budući da je svaki kompozitor ovdje doslovce šarao sa stilizacijama pravo rečeno od klasike do jazza, world-musica i rocka, općeniti je dojam kako se albumom ustvari razvijaju njihove modernističke preokupacije.
Sam otvarajući komad Daniel Graboisa "
Migration" je veseli revijalni jazz nadahnut iskustvima rada na Franz Schubertoj kompoziciji "Der könig in thule", Sanford se u petodjelnom komadu "
Seven kings" ("Prologue", "Contrapunctus I", "Chimes", "Contrapunctus II", "Act V") referira na Orson Wellesovom djelu "Pet kraljeva" iz filma "Ponoćna zvona" (1965), dok je sasvim drugačiji 13-to minutni komad Dave Balloua "
For brass quintet and precussion" koncipiran isključivo na improvizacijama, kako sam kaže, dopuštajući u različitim periodičnim sekvencama svakom muzičaru da se slobodno izrazi kako god želi po 15 sekundi što u ovome slučaju zvuči vrlo zanimljivo na razmeđi jazza i klasične glazbe. Najdulji komad "
Passed time" Edward Jacobsa s melodičnim intervalima, promjenama pasaža, sofisticiranog humora, 'moody' senzibilitetom s koralnim zaleđem i neprestanim breakovima propitkuje karakter muzike, dok je završni petodjelni "
Revolver" Robert Maggio-a vrlo lako prepoznati kroz poveznicu Jim Jarmuschovog westerna "Dead man" gotovo kroz namjensku background pratnju nekih najdramatičnijih kadrova poput tumaranja po prerijama, konjskog galopa, očajne potrage za pomoć, te slomljenog i skrhanog raspoloženja mladog revolveraša.
Album vrlo prijatan, katkad i lucidan s idejama što odlaze u neočekivanim smjerovima nastavlja tu sagu raznolikosti pristupa materijalima, a na koncu, nije na odmet ne spomenuti da su radili primjerice s Duran Duran ili Nathalie Merchant. Dovoljno primamljivo, ne?
ocjena albuma [1-10]: 7
horvi // 28/07/2016