home > mjuzik > Go Fast

kontakt | search |

NOYADES: Go Fast (Atypeek Music/ S.K. Records, 2016)

Francuski trojac iz Lyona u sastavu Cyril Meysson (gitara), Vincent Cuny (bas) i Jessy Ensenat (bubnjevi) odlučio se na čisti instrumentalistički materijal bez ikakvih vokala, a daleko od nekakvog trendovskog očekivanja, nimalo nisu u nekim post-rock/ post-metal/ jazzy-rock/ experimental i sličnim vodama kao što se to običava nailaziti kada je ovakav izražajni format u igri.
[ Noyades ]

Noyades   © ©V.Catel _ T.Benveniste

Njihova odluka je specifična smjesa prljavog garažnog rocka s acid/space-rock elementima što konkretno znači da se uglavnom kroz manje-više barem 5-6 kompozicija (od njih ukupno 7) pridržavaju jednog pravila. Započnu iz riffa i onda postepeno razvijaju raznolike šarže psihodelije s kompleksnijim obrascima u kojima je akcentiran vrlo brz i žestok tempo poput primjerice čvrstih pjesama The Jimi Hendrix Expirience. Ponegdje se osjete i jazzy natruhe što se tiče gitarističkih improvizacija, no sve ostaje u melodičnom dekoru osnovnog lajt-motiva kojeg razlažu na nekoliko nivoa. Nema tu neke osobite filozofije, improvizacija kao izražajno sredstvo pršti svako malo, pa iako ima potrebite distorzije na svim 'žicama', nema ni govora o ulasku u hard/heavy vode.



Snažno se gibaju od uvodne "Réplique" prašeći silovitom energijom 3 i pol minute psihodeličnim dekorom, a bas i gitara u obostranim interakcijama obavljaju i solaže i melodije i ritmičku podršku. Znatno mirnija "Machhapuchhare" izranja iz neprekidnih bubnjarskih prelaza gradirajući fino strukiranu minimalističku atmosferu bogatim staccatima u dinamičnom aranžmanu, a onda opet podižu tenzije prljavim acid/space-rockom "Bear rider" koja je zajedno s "Mevlana" i najneobičnijom, završnom "Reflects" od čak 17 eksperimentalnih minuta bila materijalom prvog im EP-ija "Noyades" 2015. godine. Za sve tri je karakterističan de-kompozicijski segment u jednom određenom periodu, bilo na početku, sredini ili u završnici što fino govori o nekonvencionalnom pristupu i posvemašnoj kreativnoj slobodi da nisu sputani nikakvim standardnim obrascima. Odušak u laganije intervale upriličuju u "No other grave than the sea", dok je "Sidi Abderrahman" posve neočekivan izlet u minimalistički brzanac kraut-rocka s frenetičnom završnicom.
[  ]

Teško je ovaj materijal usporediti s nečime aktualnim. Osjeća se u njihovom stilu, a i u vraški dobroj uigranosti, te pokretljivosti i fleksibilnosti adaptacije na vlastite egzibicije da nimalo nisu bezazlen trojac nadarenih instrumentalista kojima vokali praktički niti nisu potrebni, a sad, pak da ih koriste, tko zna na što bi se ovakve instrumentalističke bravure svele. Mene osobno u pojedinim trenucima asociraju na The White Hills, Hawkwind, Acid Mother Temple, te naše majstore Seven That Spells, mada bi se tu još moglo pronaći raznolikih izvođača koji se kreću po toj acid/space sferi. Zvuk im je odličan kao i produkcija, zato svim znatiželjnima koji tragaju za bogatom psihodeličnom rokačinom ovaj album ne bi trebao promaknuti ispod radara.

Naslovi: 1.Réplique, 2.Machhapuchhare, 3.Bear rider, 4.No other grave than the sea, 5.Sidi Abderrahman, 6.Mevlana, 7.Reflects

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 12/03/2017

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Zebra

ŠIZA: Zebra (2024)

| 27/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Jugoslavija 1941​-​1945

BRANDKOMMANDO: Jugoslavija 1941​-​1945 (2024)

| 27/03/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Disgraced Emanations From A Tranquil State

APPARITION: Disgraced Emanations From A Tranquil State (2024)

| 26/03/2024 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: Levitate

GHLOW: Levitate (2024)

| 25/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Time to Breathe

SM4LLPOX: Time to Breathe (2024)

| 24/03/2024 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*