home > mjuzik > Barren Land

kontakt | search |

BILLIE JOAN: Barren Land (Juda Records, 2017)

Smatrali vi da su naši izvođači, a osobito kantautori na engleskom jeziku šverceri bedastoća, u otprilike 75% slučajeva biti će te u pravu. Sve dok ne naletite na nekog koji vješto barata jezikom i umije ga smisleno upotrijebiti poput materinjeg.
[  ]

Evo, mlada splitska kantautorica Ivana Pezo, umjetnički nazvana Billie Joan, nešto je poput one rane inačice protestno angažirane Joan Baez. Doduše, Billie Joan je angažirana na drugu spiku mimo nekadašnjih aktualnosti rata u Vjetnamu, hippy/ flower-power generacijskih furki peace & love i tih špreha. Njen ciljani tematski fokus su gorke slike naše dične domovine, sumornog grada, malograđanštine, pošemerena socijalna situacija, unutarnja paranoja, neminovni odlasci sposobnih ljudi u inozemstvo, potraga za izlaskom iz krize, religijski artefakti u kontekstu egzistencijalnog spasenja gdje je crno Đavo već odavno otvorio svoj 'bjanko račun', a ima i ponešto intimnijih sfera. I sad, kako bi čovjek strancu prenio što se to točno zbiva u Kroejši, ako ne na engleskom? Jer, na hrvatskom, tamo nekom Francuzu, Talijanu, Švabi, Kinezu, Japancu, Ameru… ništa baš neće biti jasno, a prema tome će i odustati od slušanja albuma koji je u svojoj srži sveden na najklasičniji kantautorski rad s akustičnom gitarom od čega je skoro 3/4 odsvirano najjednostavnijim legatima u 2-3 akorda.



Ovdje glazbu i ne treba posebno secirati. Posve je jednostavna u maniru svih onih trubadura s gitarom, a razlikuje se po tome što Billie voli rock riffove vokalno podsjećajući na P.J.Harvey. Njena mirnoća, skuliranost i hladnokrvno pjevanje vrlo mučnih, turobnih i teških socio-društvenih (a i porodičnih) tema prodire poput Dylanovih stihova, dakako, bez onih mrmljanja u brk, a metaforičko-poetska snaga mjerljiva je s Matej Krajncom, kantuatorski hiperproduktivnim fenomenom našeg doba. Kad bi pjevala na hrvatskom, mnogi bi se zgrozili njenom britkom oštrinom kojom fijuće poput angažirane pankerice ili hardcoreašice. Zato je i bolje da 'kanta' na engleskom jer bi je mnogi proglasili sablažnjivom opozicijom društvenih normi i lažnog morala.
[  ]

Međutim, taj glazbeni dio je vrlo tanak. Snimljen u kućnom studiju Milana Mijača iz sinjskog benda M.O.R.T. ništa ne odskače od sve one hrpetine akustičnih albuma Mateja Krajnca koji umije s vremena na vrijeme biti posve otkačen, eksperimentalan, vragolasto zaigran, distorziran, lucidan, zagonetan, nepredvidljiv. Hladnoća pristupa ovog albuma je zakočila dobar dio uzbudljivosti. Na koncu se dobije suhoparna porcija jednostavnih akorda koji služe samo kao podloga za protestno-prgavu poetsku večer u kojoj autorica vrlo lijepim i melodičnim vokalom obzanjuje sve svoje frustracije s ovim pohlepnim, gramzivim i pokvarenim društvom koje bi najradije nabila na kolac.

"Jalova zemlja"

'Dolje na Balkanu,
Na sunčanoj jugoistočnoj obali,
Nalazi se bajna velika zemlja
Za koju zapravo nitko ne zna.
To je zemlja obiteljskih vrijednosti,
No, stopa braka je niska.
Tatice su skočili iz vlaka
A mamice nemaju kontrolu rađanja.

To je mjesto gdje istok
Kopira zapad.
Djevojke se skidaju.
I to nazvaju uspjehom.
To je mjesto gdje pobjednici gube.
Njihov trijumf je sramota.
Mjesto gdje plaćate cijenu
Samo da ostanete ...
U njihovoj truloj igri.

Najveća zemlja Balkana,
Poput žene tako prokleto slatke,
Tako privlačne i lijepe,
Tako prokleto ogoljeno jalove.

Dolje na Balkanu,
Na sunčanoj jugoistočnoj obali,
Leži bajna velika zemlja.
Najviše volim
To mjesto gdje vam ljudi govore
Kako se doista osjećaju.
Mjesto gdje je stalno sunčano
Da izliječi vaše slomljeno srce.

Najveća zemlja Balkana,
Poput žene tako prokleto slatke,
Tako privlačne i lijepe,
Tako prokleto ogoljeno jalove.
Oh, moja neplodna zemlja
Daj mi svoju nemoćnu ručicu
…'

(slobodan prijevod: Horvi)

Mnogima ovaj album neće sjesti kao primjerice Lovely Quinces koja se auditoriju uvlači emocijama i ljupko prikrivenom erotikom bez ciljanog angažmana. Pjevati o ljubavi i melodramatizirati je stvar klišeja, no Billie Joan nimalo ne mari za takve ofucane gegove. Njena priča je mračna, prokleto surova i bolna, istinita, realistična poetika ne tamo neke tuđe, nego naše 'jalove zemlje' na kojoj više ništa dobrog ne može izniknuti.

Savjet: fučkaš glazbu. Poetika Billie Joan je momentalno najbolji ambasador hrvatske stvarnosti u svijetu. Mnogo će se diskutirati o njenim hrabrim tekstovima koje bi naša elita najradije pospremila pod tepih. Veliki aplauz od mene!

Naslovi: 1.Pretty city, 2.Lady is a tramp, 3.Don't u mind, 4.Barren land, 5.Fear, 6.Graveyard dad, 7.Oblivious, 8.Missunderstood, 9.Almost 30, 10.I see you, 11.Oh, my dear Reverend

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 10/05/2017

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Standard Cream

TYPO CLAN: Standard Cream (2018)

| 16/02/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: Walk Between Worlds

SIMPLE MINDS: Walk Between Worlds (2018)

| 09/02/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: Sleep Well Beast

The National: Sleep Well Beast (2017)

| 07/02/2018 | ivan blažinović |

>> opširnije


cover: Vol.1.

LucidFer: Vol.1. (2018)

| 05/02/2018 | johnny mcfearless |

>> opširnije


cover: Smiješ Zaurlat

Lika Kolorado: Smiješ Zaurlat (2018)

| 03/02/2018 | ivan blažinović |

>> opširnije


> chek us aut!
> diskografija
> linkz
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*