I Spoon Blind Williams je ove godine bio radišan artist isporučivši na dva albuma skoro 50 kompozicija uglavnom instrumentalnog sadržaja povezavši ih vizualnim dekorom omotnica s insektima premda neke direktne asocijacije i nisu prioritetni dio kreacije.

Više bi se stekao dojam preslušavajući te njegove ponekad vrlo kratke pasaže što najčešće ne iznose niti dvije minute da su zujavi, vijugavi i isprekidano zvrkastih ekscentričnih poteza što nalikuju krivudavom letu insekata s nepravilnim i nepredvidljivim pravcima. Čas vamo, čas tamo, gore, dole, pa te ubode i štrecne, pa nestane, pa se opet pojavi niotkuda. Ne vidiš ih stalno, ali ih čuješ i osjetiš da neprestano zvrndaju. Nemirni su poput razigrane djece što vrludaju od tobogana do vrtuljka na ljuljačku, pa na klackalicu, pa na trampolin i tako redom, ali im nikada ne dosadi samo s jednim ciljem koji nije racionalno, već emotivno usmjeren u svrhu čiste zabave. A onda ajaoj roditelju i njihovim pratiteljima kada se treba krenuti kući. Cika, vriska, galama, dernjava, plač, urlanje. Kako život može biti tako okrutan… Ne. Nije ovo album s ovakvom fabulom, ali mene Pekarove melodične improvizacije na ukuleleu, bendžu i akustičnoj gitari upravo podsjećaju na ovu vrstu akcija - 'ovdje i tamo', odnosno vamo-tamo, potpuno neodređeno i neobavezno bez ikakvog unaprijed smišljenog koncepta u stilu prave igrarije koja osim egzibicije i autorovog užitka u njima nema neku strogu artističku usmjerenost. Kolekcija je ovo od čak 25 kratkih kompozicija koje su gotovo do polovice albuma instrumentalne naravi bez određenog voznog reda mada se na samom početku učini da bi ga moglo biti zahvaljujući prvim uvodnim temama "Johnny Sombrero" s ritmičkim lupkanjem i struganjem koje podsjeti na onu starinsku bluesersku 'rifljaču', te svim glazbenim arsenalom koji uključuje akustičnu gitaru, usnu harmoniku, piano, slide efekte, ukulele i bendžo. Naslovna "Here and there" je odmah druga po redu s također nekim ritmičkim pomagalima i melodijom syntha (hm, ili dječjih klavijatura), a tu bi se mogla nadovezati i treća "The Willing Mistress lives in Bucharest" u kojoj se po prvi puta pojavljuje spoken-word vokal Google Girl. Jest, album kreće u zanimljivom pravcu, ali vrlo brzo se raspline u različitim igrarijama od metamorfoza blues ambijenata, kratkih pastorala, country/tex-mex uboda… Tek s elektronskim predahom "Pekar intermezzo" počinje drugi dio albuma country obradom The Residents "From planes to Mexico" i laganog bluesa Muddy Watersa "I can't be satisfied" s ponovno ženskim spoken-word vokalima nakon kojih odnekud, baš poput neočekivanog insekta iskoči elektronski trip-hop "Da Da" (snimljen još prije nekoliko godina), a nakon toga se sve opet vraća u letargičnije sfere. Google Girl je do konca albuma prisutna u nekoliko tema više narativno nego li polumelodično ("Amber Foxy", "Hello Cookie", "Twiggy"), a Pekar se opet poigrava ambijentima i blues-country pasažima poput etida za vježbanje virtuoznosti ili kao primjerice u posljednjoj "My melancholy baby" (obrada Ernie Burnett) odleprša u sentimentalni šlih prastarog evergreena, ali tek samo kroz vrlo kratki insert što se doima produljenim 'skitom'.



U njegovom katalogu ovo nije ništa neuobičajeno. Kratak je u temama kao uostalom i u infrastrukturi Kodagain, ne razvlači, ali niti ne razvija kompozicije. Zaustavlja se u onome momentu kada osjeti da je izrekao, odnosno odsvirao misao. Poput pjesnika koji ne repetira vlastite stihove. Sekvencu odsvira jednom, eventualno dvaput radi efekta i konac. Pop audijenciji je stoga njegov stil poprilično nepristupačan, reklo bi se prebrz s mnogo izmjena u tim kratkim pasosima poput tehnical death metala, pa nije zgorega i poistovjetiti ga s tehnical indie-pop sferama koje su u njegovom slučaju country/ blues korijena. Krči sam svoj put i baš ga briga za opći feedback. Zna što radi.

Naslovi: 1.Johnny Sombrero, 2.Here and there, 3.The Willing Mistress lives in Bucharest, 4.Dreamy, 5.2 minutes, 6.3A from 70's, 7.Once upon a time, 8.6th voice, 9.5b from 60s, 10.Cheeroki shuffle (traditional tune), 11.Legendario, 12.1883, 13.Pekar intermezzo, 14.From the planes to Mexico (The Residents), 15.I can't be satisfied (Muddy Waters), 16.Da Da, 17.Amber Foxy, 18.Charlie and Lisa, 19.Dusty Spring Field, 20.Hello Cookie, 21.Three voice, 22.Twiggy, 23.Voices 5 and 7, 24.So many questions, 25.My melancholy baby (Ernie Burnett)

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 17/09/2017