home > mjuzik > Horizons / Sunčani ljudi

kontakt | search |

TÚS NUA / ŽEN: Horizons / Sunčani ljudi (bandcamp / Moonlee-Unrecords-Voxproject, 2017)

Ova dva izdanja, po mojoj osobnoj procjeni spadaju u sam vrh domaće diskografije 2017., a velika je vjerojatnost da će se ovi albumi spominjati i u nekim kasnijim vremenima. Iako su objavljeni s odmakom od par mjeseci, dosta je teško ne povezati ih u jednu cjelinu, pa makar samo u ovoj priči.
[  ]

Tús Nua su mladi ženski trio, koje su postale štićenice cura iz grupe Žen, a svojim su albumom skoro potvrdile onu općepoznatu o "učeniku koji je nadmašio učitelja". Kažem, skoro, jer su Žen svojim trećim albumom pokazale da idu u odličnom smjeru i, iako je to bilo relativno teško za očekivati, snimile album koji je bolji i od "Jantara". A znate i sami kakva je "Jantar" albumčina bio. Nije baš da se s Horvijem uvijek slažem, ali ovdje smo se pogodili.



Tako su na "Sunčanim ljudima" potvrdile sve ono što su na prva dva albuma potencirale. Opet su otišle u širinu i spojile mnoge žanrove u jednu cjelinu koja fenomenalno funkcionira. Tako album otvara "slowdive-like" shoegazerska A gdje su staze?, na nju se nastavlja ugodan dream pop Pusti me da hodam, koji nas uvodi u nostalgičan, pomalo 80's instrumental Jugomental, da bi kraj albuma pripao "mbv-vs-boye-like" shoegazerskoj Soničnoj taktici, koja se prelijeva u nešto laganiju Tijelo zna, a završetak je pripao kraut/Trans Am stilu uz Lov na crne tipke. Sredinu albuma zauzele su pjesme (Četiri tri pet dva i Opet gange), koje mi prema zvuku vuku dublje korijene, još iz "I onda je sve počelo" faze, odnosno svojim promjenama ritma, naslanjaju se na math/post rock ostavštinu.
[  ]

S druge strane "Horizons" nema takvu širinu, no ima snagu koja ove pjesme izdiže iznad prosjeka. Kad sam prviput čuo There's a thin line between everything, prošli su me trnci i nisam je mogao izbaciti iz glave, a da se bancamp može izlizati, vjerojatno bi se izlizao na toj pjesmi. I dan danas, kad je slušam po 4352 put prolaze me trnci. I da, ovo mi je najbolja ovogodišnja pjesma. A kad netko uz ovakvu muzičku podlogu pjeva "Deep shit, glitter, and filters, kissing the bottom of a bottle"... Uh! Što se mene tiče, mogle su cure snimiti samo tu pjesmu devet puta. Ali ne. Nju prati još osam odličnih pjesama.

Obvious je po raspoloženju odmah iznad gorespomenute. Otprije poznate, ponovo snimljene Geysir i Matches, pršte energijom i moćnim gitarama. Postcards with all sorts of phrases podsjetila me kako su God is an Astronaut nekad bili dobri, Hills ima malo darkerske elektronike, dok bi Fight! uz malo dorade mogla u RATM repertoar. Ne trebam ih sve nabrajati. Kad se spoje u cjelinu, nema boljeg od toga.



Osim one poveznice ovih bendova s početka priče, na "Horizons" članice benda Sara Ercegović i Eva Badanjak su dale svoj doprinos bubnjanjem i sintovima na nakim pjesmama i dalo bi se tu još poveznica naći. No, najvažnija je da ih krasi i ista ocjena na kraju priče...

ocjena albuma [1-10]: 10

pedja // 29/12/2017

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Ladanje

Brujači: Ladanje (2017)

| 13/01/2018 | tomislav |

>> opširnije


cover: Darkroom

SLOBODAN KAJKUT: Darkroom (2017)

| 12/01/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: A Mirror's Portrait

THE KILLERHERTZ: A Mirror's Portrait (2017)

| 11/01/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: Begin.

PAVLE MILJENOVIĆ QUINTET: Begin. (2017)

| 10/01/2018 | jura |

>> opširnije


cover: Infography

DORINGO: Infography (2017)

| 10/01/2018 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*