Cold War Kids jedan su od rijetkih bandova koji mi je u moru the onakvih i the ovakvih zapeo za uho. Možda su posebni i zato što su se okupili na sličan način kao i neki veliki i utjecajni bandovi poput Velvet Underground ili Joy Division (da ne spominjem kH). Priča ide tak da se okupilo 4 prijatelja koji nisu znali svirati skoro pa nijedan instrument ali su ipak čvrsto odlučili oformiti band. Ispočetka je to bilo zborno pjevanjeuz pljeskanje i jednu gitaru a par godina kasnije razvili su se - eto - u možda najzanimljiviji američki band koji je baš zbog takvog razvoja uspio "sklempati" dosta originalan zvuk. Da se razumijemo, Cold War Kids uopće ne zvuče američki a još manje kalifornijski. Zvuče više europski ili pak australsko / novozelandski na tragu blažih Birthday Party ili Tuatara/Flying Nun bandova. Iako sami spominju uzore u rasponu od Billie Holliday, Tom Waitsa (gubitnički i vrlo dobri tekstovi) do Jeff Buckleya (vokali). Jaki ritmovi, Interpolovska gitara i efektan piano na tragu Ben Folds Five tvore zaraznu mješavinu new wavea, bluesa i jazza i istaknutu kandidaturu za novu underground senzaciju kakva je na primjer bila pojava i album Arcade Fire prije 2 godine. Dovoljno je poslušati "Hang me Up to Dry". koja je po meni ponajbolja pjesma koju sam čuo u posljednje vrijeme, i uvjeriti se u gore navedene tvrdnje pa onda neminovno skoknuti u svoj omiljeni glazbeni dućan po ovaj ne do kraja izbrušeni biser (zato je devetka, a i prvi im je album).

ocjena albuma [1-10]: 9

le figuar de kranque // 22/03/2007