home > mjuzik > Bringer of False Light

kontakt | search |

TENTACLE WIZARD: Bringer of False Light (d.i.y., 2018)

Da ovakav album dobijete na uobičajenoj stoner metal/doom sceni, zasigurno bi pomislili kako je to još jedan neki novi veliki produkt nekih znamenitih etiketa koje se u USA, Francuskoj i Skandinaviji, manje Britaniji zagriženo promovira s velikim promotivnim bombetinama.

Interesantno je za promotriti kako se taj žanr već toliko udomaćio po raznim destinacijama da se po 'defoltu' smatra američkim, točnije engleskim jer ništa ne bi bilo bez Black Sabbath. Oni su osnovica. Međutim, kad sam čuo ovaj debi album novosadskog benda uistinu sam se zapitao dokle je stigla ta konkurentnost da čitav žanr, evo, biti ću pristojan, tamo nekakve Lale otpušu kao sneg u pola avgustovskog leta kad sam se odlučio da napišem ovu recenziju mada sam album slušao još baš i kad je zvanično objavljen, u ciču zimu početkom 2018. Da vam ne pojašnjavam mnoštvo individualnih tegoba o vlastitom životu, ovaj album me se strahovito dojmio jer nije ono što se od žanra, poprilično bahato iskomercijaliziranog zahvaljujući usranim QOTSA koje više apsolutno nitko normalan ne može podnijeti izuzev onih milijuna plebejaca i poltronske kritike koja vjeruje da je njihova pop varijanta stonera - stoner (a-ha-ha, pričaj mi bajke kako su se tvrdi rockeri odvažili smekšati jer s hard/heavy zvukom i nisu imali baš puno koristi, one u džepu), tako bi se gotovo isto moglo očekivati da jednog dana Motorhead ili AC/DC nakon smrti velikana postanu primadone zaobljene u krinoline popa koji će zabavljati ljude niskog kvocijenta inteligencije prema teškom zvuku.
[  ]

U zadnjih, pa skoro desetak godina mnogi teški bendovi su se toliko prostitualizirali, pa čak i Metallica, Converge, Gojira i Machine Head da je to nevjerojatno pružajući takve namjerne opstrukcije samo za dobrobit neminovnih promjena, a o cijeloj ekipi koja je nekoć bila u Kyuss i prvim QOTSA, danas više ama baš nemam nikakvih pohvalnih riječi. Morati će dugo da pokušaju sprati tu ljagu tereta i bremena neminovne komercijalizacije u žudnji za onim nekim prokletim hitom od 3-4 minute što se povremeno vrti po radio programima i na koje ljudi otkidaju na pretraživanju video-spotova. Kažem i tvrdim da se gro metal i teške scene pretvorio u banalizaciju, osobito oni koji su ne tako davno bili uistinu nešto, no jako me zadivilo kad sam čuo ove Novosađane, ma to je to što u ovom slučaju stoner jeste i treba da bude, a ne neki surogat QOTSA unazad 15 godina.
[  ]

Ovdje su stvari postavljene sasvim jasno s jednom dijametralno nesimetričnom opcijom: bend ima dva basista i jednu gitaru, a u početku je bio zamišljen i krenuo je kao bend s dvije bas gitare striktno se posvetivši stoner/doom relacijama. Okey, ovaj album zvuči fantastično i psihodelično samo s 3 (!!!!) vrlo dugačke kompozicije koje kreću od uvodne "Tentacle wizard" kraćim ambijentalnim uvodnikom, no kad ga ovaj četverac (ili peterac?) zarola u klasične riff repeticije s gromostilnim frekvencijama tromog tempa između sludge/doom opservacija i oporim vokalom (mislim da je Dm3) nailaze svi budući usudi koji se pronalaze od Sabbatha i okultnih magičara Electric Wizard sve do njihovih bezbrojnih sljedbenika, ali ovi Lale imaju jednu sasvim drugačiju sklonost. Oni vole kompoziciju odvesti u psihodeličnu komplementarnost space/kraut-rocka s tim stoner/doom nabojem što nisam baš primjetio kod ovakvih izvođača. Peglaju stvar 14 minuta stalno se nadograđivajući i nadopunjavajući tim teškim riffovima proizvevši ogromnu količinu adrenalina izvan uobičajenog 'pop' klišeja u čemu se osjećaju i prisustva post-metala. Ma, za početak albuma, fenomenalno...



Naslovna "Bringer of false light" je još tromija, odlično razrađena i adaptirana spram ponuđenog video zapisa iz 2015. (odličan nastup u Novom Sadu, klub Quarter) gdje se točno uočava koliko su radili na preciznosti i koliko su neprestano vježbali produljivši je od 11 i pol minuta na 13. Ja bih rekao da je ovo veličanstveni budući klasik ovakvog žanra s dozom ambijentalnih međuigara, a maksimalno je mračan i, priznati ću dotjeran zahvaljujući solom gitariste Žileta koji kompoziciju unosi u nebesa paklova poput onog sjajnog Jeff Brenera iz Psychic TV (ako to niste vidjeli i slušali, onda moje saučešće, jako mnogo ste propustili). Zadnja pjesma "Death of silent star" je veliko remek djelo od čak 25 minuta u kome Tentacle Wizard potvrđuju svoju kvalitetu kompozitorske i sviračke strategije što čak izlazi i izvan okvira njima zacrtanih žanrova poigravajući se sa standardnim relacijama: prvi dio jeste opori sludge/stoner/doom s brojnim solažama i gitarskim cifranjima koje jednostavno 'ubijaju', dakako pozitivno na mračnoj relaciji koja meni odgovara, a zna se, ne odgovara niti jednom kurentnom mediju na Balkanu, no recimo od 6.30, možda bi se čak i mogla 'prodati' za indie-rock seljake da se 'izvadi' ambijentalni dio i upriliči kao instrumentalni radio-singl u post-rock okruženju s nekom voditeljicom koja može reći 'joj kako ovi momci i devojka jako lepo sviraju za ceo naš narod o smrti tihih zvezda, onih koje smo zaboravili'. Ali kompozicija mora ima fade-out prije 11.30, jer tada ponovno počinje vokalni growl (hm, ili polugrowl) koji bi čitavu naciju (i šabanizirane nacije ex-Yu) dovukao do ludila jer, priznati će seljačine, ovakav način pevanja 'nije normalan'. Ma kaj nije, mater vam vašu usranu, samo nemate pojma što se odavno zbiva u svetu oko vas, ha-ha-ha...

Jasno, ovo nije recenzija za ceo svet nego za onaj krug publike koja razume što su Tentacle Wizard i što to oni sviraju i poručuju. A poručuju vrlo prijatne vesti, pozitivizam i ugodnu klimu za živeti ovde na Balkanu. Gotovo da su preko svojeg teškog i oporog stila kanalizirali zbog čega se isplati vrednovati Balkance; okey nisu pretpostavljali da će Hrvatska nogometna reprezentacija doći do finala sveckog šampionata 2018., ali su kroz šture tekstove naveli u psihodeličnom magnovenju (na engleskom) sve dobre vrline onoga što se treba ceniti, uvažavati i poštovati, no otprve taj humanistički stav se ne uočava, a i bolje zato. Slijediti će rasprave točno tko su i što Tentacle Wizard jer ovaj album naprosto nije nikakav mačji kašalj, već jedno veliko remek djelo koje će se otkrivati postepeno na dugoročnim relacijama.

Naslovi: 1.Tentacle wizard, 2.Bringer of false light, 3.Death of silent star

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 09/08/2018

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Maori i crni Gonzales

ATHEIST RAP: Maori i crni Gonzales (2024)

| 09/12/2024 | pedja |

>> opširnije


cover: Stranci, EP

SCARLET NOTES: Stranci, EP (2024)

| 06/12/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Gateway to Oblivion

GLIS: Gateway to Oblivion (2024)

| 05/12/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Semi-final Hour of the Flood / Drunk Love Music / Zamka

ON TOUR / GLIB / BAOBAB: Semi-final Hour of the Flood / Drunk Love Music / Zamka (2024)

| 05/12/2024 | pedja |

>> opširnije


cover: Emanations of Forgotten Past

LABOUS an ANKOU: Emanations of Forgotten Past (2024)

| 03/12/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*