Duboki, tromi i lijeni drone što se valja kroz dvije, dakako instrumentalne kompozicije ovog albuma, po ničemu osobito ne sugerira na neku uzbudljivost, međutim, nije ovo samo horizontalan prikaz autorove programske strategije. Kao i po običaju, nekih informacija o ovome autoru nema s obzirom na etiketu, njemački Attenuation Circuit specijaliziran za eksperimentalnu glazbu koji se ne trudi nekim press materijalom predstaviti svoje izvođače (reklo bi se: potražite sami koga zanima), no ovdje kroz 40 minuta i nema da se šta posebno priča i komentira. Autor-kompozitor iza syntha uvijen je u hipnotički ambijentalni trans na pragovima prastarih Tangerine Dream koji su znali raditi ovakve spore stvari razvlačeći ih do besvijesti, a i konotacija vrlo sličnih radova Coil ima podosta što opet nikako ne znači da se radi o minimalističkim repeticijama što nailaze u valovima. Nikako. Ovdje postoje uzajamno povezane slojevite linije dugotrajnih harmonija u mračnom, apokaliptičnom raspoloženju dark-wave atmosferičnosti bez nekih svijetlih momenata. Mnogo magle, hladnoće i pesimizma oivičeno je očajem turbulentnog protoka vremena sivim i olovnim tonovima gdje autor niti malo ne pokazuje želju za nekim staccato učincima.

Obje kompozicije su vrlo slične, a ako je i naredni rad ovakve sheme, sumnjam da će se na mom playeru vrtjeti i treći jer, hm, mada se ovdje 'nešto događa', to je premalo događaja za ovako obiman vremenski tijek od 40 minuta.

Naslovi: 1.On the brink of extinction, 2.What will remain

ocjena albuma [1-10]: 3

horvi // 20/08/2018