Dan Penschuck i Sascha Stadlmeier su poznati revnijim čitateljima Terapije kao stalne mušterije jer imaju brdo izdanja s kojekakvim projektima i vlastitim solo radovima, no Anja Kreysing (http://anjakreysing.de) je zasigurno mnogima nepoznanica. Riječ je o jednoj od priznatijih europskih harmonikašica s tradicijskom bazom u stilizaciji Pauline Oliveros, no ona ima i balkansko-romskih glazbenih utjecaja koje skladno transplatira u osebujan spoj elektroakustike, world musica, neo-folka i post-industriala. Do sada je objavila desetak albuma, a na ovome radu je vrbovana od gore dva spomenuta mahera da obogati njihov tromi i psihodelični drone. Unatoč tome što joj je harmonika dugmetara osnovni instrument, ona se ovdje kroz dvije vrlo dugačke teme u trajanju od 40 minuta rijetko odlučuje na nju tek tu i tamo isporučujući lagane harmonije u rastegnutim disonantnim melodijama. Ona je također i elektroničarka poput ova dva partnera, no zanimljivo je da ovdje Stadlmeier za razliku od Emerge i gomile projekata koje ima, ovdje svira gitaru iz koje rabi samo disonante s potmulim, gotovo jedva čujnim noise efektima.

Po običaju kad je ovakva glazba u igri, nema nikakvih vokala, niti naracija. Sve je posloženo u mirne, ali vrlo mračne strukture elektroakustičnog neo-folka, te je čitav zapis nastao prilikom koncerta u Munchenu 19.11.2017. (klub Nocube), ali teško da bi se moglo po ičemu zaključiti da je ovaj njihov performans pokupio ikakav feedback. Unatoč toga, zgodno je za poslušati jer je harmonika poprilično rijedak medikament u ovakvoj sporoj, a često i vrlo napornoj glazbi.

Naslovi: 1.Re-encypher 1, 2.Re-encypher 2

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 19/10/2018