home > mjuzik > Wolf God

kontakt | search |

GRAND MAGUS: Wolf God (Nuclear Blast, 2019)

Budući da revno pratim radove 'velikih magova' već više od 10 godina, igrom slučaja mi je promakao njihov prethodni album "Sword Songs" (2016) kojeg sam nabavio baš kad sam se nalazio na godišnjem odmoru. Stavio sam si ga na spisak albuma koje moram recenzirati, ali zbrćkano je to kad na more nosiš laptop svoje drage, rezervni hard-disc i USB stick, pohranjuješ podatke na njima i onda kad se vratiš na svakodnevne obaveze, sve to nekako sklizne iz ruku. A album im je bio jedan od ponajboljih u karijeri; sad već skoro potpuno ćelavi JB Christofferson je moćno pjevao poput tada još uvijek živog Chris Cornella, a i stil im je imao Soundgardenovski šlih iz najboljih dana, no nije uspio nastaviti očekivani rapidni komercijalni učinak "Triumph And Power" (2014) koji se po prvi puta pronašao i na listi najprodavanijih u UK, no.129. Šteta.
[  ]

Jer, ova trojica švedskih magova zaslužuju i mnogo više usavršavajući stil prolazeći od početnih stoner/doom konotacija još iz daleke 1996. kada su se zvali Smack, da bi na ovome devetome albumu po redu ušli potpuno u klasičan, gotovo oldschool metal s nekoliko pojačanih karakteristika friškijih utjecaja pokazujući da su i dalje striktno koncentrirani na izraz i prodornost. Prije svega, jedno od svojevrsnih iznenađenja je kraći instrumentalni uvod "Gold and glory" izveden na violončelu, synthu, orkestracijama i akustičnoj gitari uronivši u skandinavski folk najavljujući epsku tematiku poput početka jednog dramatičnog horror filma s tematikom o opstanku vuka u mračnim sjevernim šumama. Vuk je kao epicentar tematike stalno u višesmjernim relacijama bilo kao životinja, neko božansko veličanstvo, opasan krvožedni i pohlepni ljudski karakter ili, pak neko imaginarno biće koje se progoni ili je sam predator, mada ima i jedna centralna tema - "Brother of storm" u kojoj je stavljen kao ravnopravan subjekt.



Pjesme su po običaju zadnja 2-3-4 albuma komplementarno usaglašene kombinacijama bržeg i plesnijeg doom/stonera za zanimljivim mješavinama pompoznijih elemenata Judas Priest i Deep Purple iz faze "Stormbringer", a i teškog rock'n'rolla, osobito u znakovitoj "To live and die in solitude" ('živjeti u umrijeti u samoći'), dok primjerice najbrža "A hall clad in gold" čak ima i galope bubnjara Ludwig Ludde Witta koji se ionako rijetko odvaži na četvrtu-petu brzinu. Također, tu su i atmosferični dijelovi pjesama "Dawn of fire" sa zanimljivom završnicom žubora vode i finalu "Untamed" koje rabe još od vremena "Hammer Of The North" albuma, a i mirniji počeci nekih pjesama koji otvaraju vrlo privlačne frakcije i dinamike. Dvije ponajbolje pjesme "Spear thrower" i spomenuta "To live and die in solitude" uz relativno pun gas na brzini s ekstremno pogubnim stihovima na sam fokus fabule imaju znamenite solo dionice, dok još jedna Judas Priestovska "Glory to the brave" izvlači zamamne riffove naglašavajući tu epsku grandioznost.
[  ]

S ovakvom, manje-više logičnom fikcijom i lirike i glazbe pune teških riffova na razmeđi hard/heavy rocka i doom/stonera, te s tradicionalno 'clean' vokalom, 'vuk Bog' je odličan dokaz trenutne kreativne točke ovih magičara da samo s tri instrumenta (plus glas) mogu osigurati sjajan užitak i metal, a i rock publici ne daveći dulje od nepunih 40 minuta. Nema nikakvih praznih hodova, a niti popunjavanja prostora samo tako reda radi. Besprijekorno standardno, taman ono što se od njih i očekuje. Samo sve to kroz ove prohujale godine djeluje sasvim prosječno spram kurentne metal scene, no ako ćemo i tu stvar malo bolje razmotriti, mogu samo reći da je redovito dobrodošla činjenica kod njih što nisu upali u zamku općenite komercijalne privlačnosti da se moderniziraju elektronikom, samplovima, trance/techno, r'n'b, indie-rock ili nekim drugim mainstream metodama kako bi dobili još koju tisućicu novih, mlađih fanova. Ostali su dosljedni svojem izrazu i sve je to potpuno ok.

Naslovi: 1.Gold and glory, 2.Wolf God, 3.A hall clad in gold, 4.Brother of storm, 5.Dawn of fire, 6.Spear thrower, 7.To live and die in solitude, 8.Glory to the brave, 9.He sent them all to hell, 10.Untamed

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 24/04/2019

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Tuesday, soundtracks

ANNA MEREDITH: Tuesday, soundtracks (2024)

| 08/10/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Ciklus

ŽEN: Ciklus (2024)

| 07/10/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Tko Je Ovdje Kome Guzica?

MAMOJEBAC: Tko Je Ovdje Kome Guzica? (1995)

| 06/10/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Foundations, EP

SERJ TANKIAN: Foundations, EP (2024)

| 04/10/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Na rubu mjeseca

LADO BARTONIČEK: Na rubu mjeseca (2024)

| 02/10/2024 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*