home > mjuzik > Nedamise

kontakt | search |

EKONOMSKI TEHNIČARI: Nedamise (Slušaj najglasnije, 2019)

Znaš li da u godinama nakon 50-ih uistinu postoji 'ne da mi se niti jebati' jer sve što sam pojebao trebao sam ranije i sve što sam uradio na emotivnoj bazi ostalo je iza mene?

Ha-ha-ha! Više puta smo mi bedaci zastrašivali ljude, naravno, mahom slaboumnije i naivčine još u ranijem periodu života da se na primjer pimpek ne diže nakon 33. godine i šta si pojebao do tada, pojebao si, a bilo je i muških i ženskih junfera. Da se pička ne vlaži, da sve vitalne funkcije umiru... Nevjerojatno djeluje da ih danas ima i u 40-tim, a kako vrijeme odmiče sukladno s napretkom civilizacije, biti će ih i u 50-tim, a bome ima i onih koje su i koje će u grob spušćat sa 70 i 80, a da čar najobičnijeg seksa nisu iskusili. Biti će takvih sve više i više jer nam naša lijepa moderna civilizacija skup s religijskim dogmatizmom poručuje odvajkada - nema seksa prije braka. I ima takvih što se drže tog kodeksa. Pogotovo onog s pripadnicima drugih religija, a nacionalistički vođe će gordo poručivati da Azerbejđanci ne mogu ljubovati s Armencima, Turci sa Sirijcima, Grcima, Albancima, Makedonci s Bugarima, istrijebljeni Indijanci s Amerikancima, pa Španjolci, Portugalci, Nizozemci, Francuzi, Englezi s tamo nekakvim primitivcima iz Južne Amerike i Afrike, a o muslimanskim i daleko-istočnim jebačinama širom svijeta, nije niti potrebno govoriti. Između Srba i Hrvata nije dozvoljena ljubav, tko je proba, odmah je 'otpisan' ko' Prle iz "Otpisanih". Danas je svijet čisti seks, daleko drugačiji nego u vrijeme kolonizacije kad su u Europu donesene i neke neugodne razmjene (sifilis) ili su daleko bolje posložene u umjetno napenalenu boleštinu takvih, vrlo sličnih jebača zvane AIDS ili sida.

Tko se s kime jebe, religiju i politiku uopće ne bi trebalo zanimati, nek' se jebu do mile volje kolko oš', ali tu postoje civilizacijska pravila hijerarhije da se primjerice neandertalac ne smije križati s kromanjoncem, a pselopitek s kukcojedom. Uvijek je postojao neki kodeks glavnog vođe čopora koji je dozvoljavao možda tek sitne anomalije među vodećom armadom, ali nikako da se hetero ili homo spoje u jednu cjelinu, baš ako im se sviđa. Ima, ne bi vjerovali, koji uopće ne znaju što ti pojmovi znače. Radikalno su spremni na ubojsto i masakr bez razmišljanja osporavajući ljubav između recimo, današnjeg doba pankerice i ljubitelja turbo-folka, hippyja i techno-ravera, filozofa i repera, kipara (vajara) i smetlara, ma kaj te boli qrac kako se ljudi vole i zašto imaju svoje vibracije i 'kemiju' da budu zajedno. Evo, jedan moj kolega nije htio ići na jednu feštu zato jer je na njoj svirao Elemental, za njega su oni smrad od benda i preseravanja, to po njemu nije dobra muzika, a kad sam mu rekao da Konrad i ekipa imaju sviračke jazz-blues i soft-rock strategije njemu omiljenih Steely Dan, pogledao me zapanjeno 'ma daj, jebeš me, gdje su oni od Steely Dan?'. A osim onih par hitova s radija nije čuo niti jednu drugu pjesmu, a kamoli da je poslušao neki čitav album rezonirajući Remi i Shota kao nekakve bezveznjakoviće što sami sebe guraju u vrh nekakve elite i redovito su spremi za angažirani aktivizam od početka karijere. Kraće, dečki su pederi, a cure koje ne možeš poševiti su obične lezbače.
[  ]

Prokleto smo ucviljeno društvo bedaka i to često puta mnogo smeta što smo se sticajem svih okolnosti našli u ovakvoj civilizacijskoj situaciji zaslugom inteligentnih kreativnih hohštaplera koji su spremni, već jesu ćirilicu i srpski jezik izbaciti iz hrvatskih škola, to je katastrofa, već u samom početku ideje, najstupidnije koja se pojavila u pametnjakovića još tamo od kad su se naši stari Slaveni doselili ovdje gdje jesmo, na pravo mjesto, idealno, jedno od najboljih i najljepših na svijetu. Kaj ti fali, kak je Zdena Franjić rekel 'zima zimi, proleće proleće, leto leti, a jesen... reči mi ti'. Naravno, ove stihove treba znati interpretirati u akcentu (ja ih znam jako dobro), kad ih se čita, a pretpostavljam da ih 75% hrvatskog, srpskog i bosanskog pučanstva i ne zna dobro izgovoriti da skuže njihov smisao jer se radi o akcentu dugih i kratkih samoglasnika, a oni odmah mjenjaju značenje riječi.

Huh! E, pa sad, ako se istini na volju izrežira pogodan scenarij kao što je ovaj s tek nepunih 13 minuta akustične svirke Hansa Pitija Orlija, gitariste Goribora, na po jedan njegov, Saše Lovića - Lovkea i Zdenin, te na dva teksta Lou Profe, može se koješta konstatirati. Od akcenata do smisla raščlanjivati i analizirati ovaj intimistički session ostvaren po sistemu 'odmah snimaj' (snimatelj Igor Baxa) da je mogao biti i bolje realiziran uz prethodne pripreme (čitaj probe), pa sve do raznoraznih caka što se u ovakvom jednoobrazno - dimenzionalnom karakteru predočavaju poput komada jednog književnog kružoka odrađenog u poznatom polumelodičnom Zdenkovom vokalnom maniru koji nije niti repanje, niti spoken-word, a niti pjevanje. Ali, to nikako ne umanjuje prikazanu fikciju vrlo kratkih stihova u kojima se jasno nazire personifikacija zrelih ljudi što su odradili svoje najbolje godine ostavivši ih tamo negdje u vremenima bivše SFRJ životareći sukladno s novim društvenim promjenama i u ovim ranim godinama 21. stoljeća. Nepotrebno je spominjati kroz šta sve nisu prolazili i kakva iskustva okusili zahvaljujući rocku i svim njegovim porocima, pa ovakva kraća unija glazbenika Hrvatske i Srbije sasvim opravdano nosi dio zajedničke 'boli' isto kao i ushita, te pritajenih unutarnjih komično-ironiziranih paranoja mahom pod sofisticiranim plaštem pseudoseksualnih, a koji put i direktnim eksplicitno-erotskim sadržajem.



Zavrtjevši ambijentalni kratki uvodnik "Na trenutak/ Be home soon" (samo 53 sekunde, tekst Lou Profa) stiče se dojam da bi ovaj rad mogao otići u socijalno-političku figurativnost tog znakovitog naslova 'Nedamise' jer se više malo kome nešto 'dade' poduzeti kad ima surovu stvarnost 'čitam knjige, ne mislim na brige/ na stropu sige, u zraku vise fige', međutim Lovkeovi stihovi "Pera/ Move on" o starom susjedu voajeru što promatra cure u 'osećajnom stenjanju i dahtanju' s kompromisom 'dal' da čeka bolje vreme' daju predispoziciju uvrnutim zafrkancijama u čijem je središtu, a što drugo, nego kult međunožja. I muškog i ženskog, odnosno tu sad postoje inverzije prepuštene mašti auditorija što sve točno znače stihovi "Seksi mama/ Budi tvoj" (Lou Profa) 'niš' joj nije, samo se smije i alkohol pije', te karizmatične "Moj dečko je gej/ Busted hill part two" (lirika Hans Piti Orli).

"Moj dečko je gej/ Busted hill part two":

'Moj dečko je gej, veseo i razdragan
I svakog dana mi donosi cvet
Uveče odemo dole do reke
I sa klupice gledamo celi svet

Vikendom pravimo roštilj i parti,
Za prijatelje stare i poznate ljude
I samo toliko, I want to say...
Dok zaljubljeni šetamo dole niz kej

Moj dečko je gej
'

Višesmislenost ove lirike pruža pravu sliku. Može biti iz aspekta ženskog lica, zašto ne? Znate li gay-lesbo parove što žive zajedno, ja ih znam. I jako dobro se slažu, naravno zbog radikalno blesave okoline se pretvaraju da su uobičajen hetero, ali to im ništa ne predstavlja problem u ovakvoj, još uvijek konzervativnoj zajednici znajući kompetentno degeneričan sustav razmišljanja, čak i prvog susjeda, naravno i najbliže rodbine koja je spremna da vas razapne na križ i da vas se odrekne jer ste 'drugačiji'. Dokumentarni film njemačke produkcije "Queercore How To Punk a Revolution" (Yoyni Leyser, Nina Berfelde & Thomas Janze, 2017.) donosi specifičnu istinitu priču o velikom dijelu ovakve scene, doduše povezane s punkom za koju se možda čak i nije znalo (Wayne County, Bruce Labruce, Tomata Duplenty, Tom Jennings, Genesis P-Orridge, Kim Deal, Peaches, Jody Bleayle, Bikini Kill, danas posve muškobanjaste Lynn Breedlove - Tribe 8, tamnoputog tranvestita Vagina Davis ili benda Pansy Division koji je postao popularan nakon turneje s Green Day), a vezana je za ovo stajalište Pitija i Zdene da degeneričkim fanaticima nije neophodno ništa više nego da saznaju kako je netko gej, lezba ili pripadnik LGBT-a.
[  ]

Doduše, ovdje ima plitke zajebancije, ne-direktne i na one koji su 'protiv' i na one koji su 'za', obojica su hetero, kao i Lou Profa i Lovke, ali se ne ismijavaju, da budem doslovan s pederima i lezbama, a ti izrazi su danas jako pogrdni pretvorivši se u nacionalističko/ fašističku mržnju predstavljajući karakterne osobine. Zadnja pjesma "Secret double agent girl/ Kad zalutaš", jedna je od rijetkih Franjićevih umotvorina na engleskom, heteroseksualne je naravi s pratećom ritam-mašinom i malo sitnih basova na gitari, ali neodoljivo podsjeća na onu čuvenu Mark E. Smithovu "Hip priest", samo fali akceleracija energije bijesa jer je sve napravljeno, kako kažem 'odma snimaj'. Zdena ne želi i ne da mu se popizdeti, a znam da je previše nadrkan, nezadovoljan i isfrustriran u zadnjih 20 godina prepuštajući slavu i čast nekim sasvim drugim figurama lukavo oportunistički im dajući prednost kako 'njegove pjesme ništa ne vrijede'.

Zajeb je i u ovome slučaju. Nije Ed Sheeran što je pokrao mnogo toga i zaradio milijune na emocijama potištenih i sjebanih, ko' da pucneš prstom. Zdena ima našu balkansku krv slavenskog hedonizma, nije dobar pjevač, niti interpretator tuđih stihova, da se pojavi na nekom 'talent show' programu, odmah bi bio isključen od strane žirija nekakvih 'prokušanih' umova što sve razumiju o percepciji današnjice i što joj treba. Zdena je sasvim drugačiji tip umjetnika koji obara granice: lako ga je slušati, ali teško razumjeti. Da ima bolji vokal kao što nema, možda bi mu se i neka pjesma vrtjela na radiju, a do sada je napravio 40-50 različitih albuma sa svojim potpisom i mahom sam ih sve preslušao. Ovo je jedan kvalitetnije urađen 'snimaj odmah', Piti na gitari i on baš nisu usklađeni, drugačija je kemija kad Sale u Goriboru pjeva svoje tekstove, ali probali su i može im biti, zašto ne?

Ne vjerujem da će se zbog ovog EP-ija uzbuđivati obožavatelji Goribor koji znaju sve tekstove napamet, dođe kao dobra dopuna onoga što se možda o Pitiju i Zdeni nije znalo javno, a znalo se odvajkada - nikoga ne mrze i nisu 'skriveni' nacionalisti, već vrli zajebanti koji 'ceo svet' gledaju s jasnom dozom ironije.

Naslovi: 1.Na trenutak/ Be home soon, 2.Pera/ Move on, 3.Seksi mama/ Budi tvoj, 4.Moj dečko je gej/ Busted hill part two, 5.Secret double agent girl/ Kad zalutaš

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 15/12/2019

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Howl

JOHN FOXX & THE MATHS: Howl (2020)

| 31/07/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: Engele, bengele, banda svira...

PARTLEKI: Engele, bengele, banda svira... (2020)

| 27/07/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: The Gereg

THE HU: The Gereg (2020)

| 16/07/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: Si kak jen

OGENJ: Si kak jen (2020)

| 10/07/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: White Lazy Boy, EP

MELVINS & MUDHONEY: White Lazy Boy, EP (2020)

| 06/07/2020 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*