home > mjuzik > Upstarts and Heretics

kontakt | search |

THE MISTAKES: Upstarts and Heretics (NBQ Records, 2019)

Da se mene pita, ovome kvintetu iz dorsetskog grada Poole (oko 150.000 stanovnika u južnom zaljevćiću La Manchea, 200-tinjak km jugozapadno od Londona, 100 km jugoistočno od Bristola) ne bih dao osobite šanse na karti punka, ali ih unatoč tome navodno bije glas perspektivnog benda. Po kojim to parametrima, mogu samo naslućivati, a oni su očito više utemeljeni na mogućoj komercijalizaciji nego li samom konkretnom sadržaju što li ga nude.
[  ]

Krenuvši prvo s nekoliko singlova i jednim EP izdanjem "The Mistakes, vol. 2" (2016), grubo su isklesali najjednostavniju moguću koheziju tipičnog britanskog punka sa ska elementima, elem žanrova u kojima se i ne treba biti osobito potkovan, a uostalom to je kombinacija koja ionako redovito ima svoju ciljanu audijenciju što je svrsishodno prikazano na ovome drugome službenom albumu, relevantnom nastavku debija "Anti - Social Media" iz 2018. Pozitivniju i primamljiviju priču oko ovih 40 minuta razvija producentska palica Moses Schneidera i Inge Kraussa, berlinskih tehničara koji su nekoć potpisivali Pixies, Iggy Popa, The Beatsteaks i The Damned, te donekle, ali koliko-toliko angažiran lirski stav i to u onoj mjeri od kojeg se kardiogram ne uzbuđuje osobito.



Točnije, riječ je o zabavnom i neborbenom, neagresivnom i lako probavljivom supstraktu zabavljačkih punk utjecaja od primjerice Buzzcocks, Rancid, The Offspring, Nofx, ponekih 'party' eskapada The Clash, pa malo Cocksparrer, Anti-Flag, Dropkick Murphys, Green Day i slično, a to je već otprve upravo 'ta' formula zbog koje im se predviđa svijetla budućnost. S dvije gitare (Shane Creech, James Gould), bubnjevima (Lewis Willoughby), basom (Richie Blandford) i ne osobito upečatljivim vokalistom (Ross Sutcliffe) koji se više trudi imitirati usiljeni prkos starih mu idola i fiktivno se vezati uz image modernog punkera-hipstera s bradom od cirka tjedan-dva bez žilete na licu, nego li odašiljati istinski punk stav o Britaniji, Brexitu ili trenutno presmiješnom premijeru Borisu Johnsonu, ova pjesmarica od 12 komada pokazuje striktno namjensko lice da se jednostavno želi 'dobro prodati' s ponekim himničnim ubodom, sitno zajedljivim stihom i prokušanim kalupima od kakvih svaki iole moćniji i angažiraniji punker pokušava pobjeći.



Na stranu to što imaju svoju etiketu NBQ Records nazvanu po vlastitoj pjesmi "Never be quiet" (nikad ne budi tih) i što kroz sasvim solidnu temu "Quitters get nothing" zavijenu u oldschool iz cirka '78-'79 progovaraju o predaji, onima koji brzo dižu ruke i obeshrabre se, kad većina ovog materijala pokazuje izlizane stereotipove mešetarenja balansirajući od (polu)pokušaja sugestivne kritike društva sve do patetičnih emocija, onih uobičajenih podrugivanja i insinuacija da se 'svako jutro osjećaš kao govno zbog prethodne noći' ("Morning don't mean anything" i čak 5 minuta dugačka "The morning after"). Donekle izuzetak tome je himnična "Walk tall" i lirski borbenija tema o ponosu, uvodna "Underdogs" silovana završnim refrenom 'čekaj i umri', te snažan Oi! hardcore-punk "That's what you get" od 3 minute. Ali preostali prikazani lirsko-glazbeni performansi uvijeni u kompleksnije smicalice 'malo punka, malo ska i malčice hardcorea' funkcioniraju po onim relacijama gotovo svakog balkanskog demo benda uključujući i Hladno Pivo iz vremena kad su realizirali debi "Džinovski" (sva sreća, Pivo u to vrijeme nije koketiralo sa ska parodijama), dok primjerice prvi dio "Pride and fetishes" zvuči poput Crvene Jabuke (drugi je tipičan punk), a "Grave digger" taman kao spoj Azre "Užas je moja furka" i Plavog Orkestra zahvaljujući gitarskoj melodiji kakve je tokom druge polovice 80-ih redovito isporučivao plavokosi Mladen Pavičić. Dvije završne pjesme, spomenuta "Never be quiet" i "Self control" donekle podižu razinu adrenalina; prva zbog energije (nema ska elemenata), a druga radi otvorene komunikacije o pijači i zdravicama jer 'Mistakesi' (greške, ali ne i grešnici) vole izgleda obilato popiti i zaružiti po pubovima, no ona služi kao odjava koncerta u kome se predstavljaju članovi benda i ima sve moguće pogodnosti za korištenje na dulje staze, naravno, ako se ekipa uspije održati na okupu što sve zavisi o tom komercijalnom efektu opće prihvaćenosti.



Za sada, ovo se doima simpatično, ali su im u pjesmama redovite petljancije s upotrebama ska fragmenata koji ostavljaju utisak da u onim trenucima kad nisu znali na koji način kreirati kompoziciju otišli u humpa-cumpa, 'unča-unča-unča-ča-ča' s nespretnim prelazima iz jednog takta u drugi puni želje da se iz sirovog i jednostavnog punka uvuku pod kožu onime što se na našem balkanskom terenu vrlo lako povezuje s čardašom ili polkom. Bitno da je veselica, no to treba itekako znati koncipirati poput Cinkuša ili Gustafa. Da nije onih berlinskih producenata koji baš i ne kontaju osobito slavenske i njima mrske istočno-europske tancove, sumnjam da bi The Mistakes na ovome albumu zvučali adekvatnije od benda koji tek pronalazi svoje prave korake u identifikaciji. Možda, da su materijal dali u ruke nekom producentu iz Poljske, Madžarske, Austrije, Hrvatske, Slovenije, općenito iz alpskog i srednjeeuropskog miljea što se tiče tog ska/čardaš/polka elementa u punku, ovo je mogao biti sasvim drugačije uređen, a možda i sređeniji album koji ne bi pokazivao tolike devijacije s naglim i bespotrebnim stilsko-žanrovskim otklonima. Moje mišljenje jest da im ska u ovakvoj fazi karijere jako loše pristaje i nepotreban je, dobru količinu pjesama su zgnječili trpanjem silaže koja jedna s drugom pristaje tek samo kad se uspostave adekvatni parametri i sušta potreba s razlogom, kakva je bila recimo kod The Clash da punk spoje s reagge ili ska motivima, naravno i The Specials, The Selecter, Bad Manners, Madness... a oni su bili antirasističke naravi s uperenim srednjim prstom ka ugnjetavaču i nekadašnjim političkim prilikama u Britaniji tijekom vladavine Margaret Tatcher. Danas, ovo sve izgleda bezbrižno i naivno šuplje, komercijalizirano i zabavno gledanje u stvarnost 21. stoljeća providnim očima koje gledaju i ništa ne vide. Ne bih se kladio na The Mistakes i ovaj njihov 'buntovnički' underground. Nije to nikakav underground, a niti pravi punk. Ovo je priprema terena za retro punka i ska novoj generaciji žanra, a njihovo vrijeme je upravo tu.

Samo veseo i prpošan album, ništa više. A za pravi punk to nije dovoljno.

Naslovi: 1.Underdogs, 2.Brainstorm, 3.Walk tall, 4.Morning don't mean anything, 5.Together, 6.Quitters get nothing, 7.That's what you get, 8.Pride and fetishes, 9.The morning after, 10.Grave digger, 11.Never be quiet, 12.Self control

ocjena albuma [1-10]: 5

horvi // 15/01/2020

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Upstarts and Heretics

THE MISTAKES: Upstarts and Heretics (2019)

| 15/01/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: Do neboto zamok

PMG KOLEKTIV: Do neboto zamok (2019)

| 14/01/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: Ästräl Säbbäth

VERDUN: Ästräl Säbbäth (2019)

| 02/01/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: Neizdadeni: mladost i odbrana

PIKOLOMINI: Neizdadeni: mladost i odbrana (2019)

| 30/12/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Plafon / Bronca / Euforija

KANDŽIJA / LES / BUČ KESIDI: Plafon / Bronca / Euforija (2019)

| 27/12/2019 | pedja |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*