home > mjuzik > Primeval

kontakt | search |

VENOM PRISON: Primeval (Prosthetic Records, 2020)

Prvi put čujem za ovaj velški bend. Inače mi je zadnjih desetak godina interes za death metal ograničen na demo kazete zaključno sa 1992. godinom, ali u ovom slučaju sam obratio pozornost prije svega zbog artworka koji mi je sugerirao da ovo neće biti još jedan grglj grglj death metal album. Nisam očekivao baražnu paljbu koja s jedne strane ima očite utjecaje Carcassa, momente koji podsjećaju na At The Gates, ali s druge strane itekakav dug hardcoreu u pogledu breakdowna i groovy riffova koji povremeno razbijaju monotoniju. Tek nakon pregleda njihove bandcamp stranice shvatio sam ne samo da imaju više izdanja, i da nisu neki novi bend, već i da ovo zapravo nije novi album, nego prerade njihova prva dva EPa, 'Defy the tyrant' i 'Primal Chaos', oba iz 2015. godine. Album je ove godine izišao za Prosthetic Records koji u svom katalogu ima izdanja bendova kao što su Monotheist, Wormwitch, Exmortis itd. Pa što nude ovi velšani predvođeni vokalisticom Larissom Stupar?
[  ]

Album, ili bolje rečeno kolekciju otvara 'Usurper of the throne' thrashing death nabijačina i tupatupa ritam, ali ono što odmah plijeni pažnju je kako brzo teku izmjene različitih segmenata pjesme, iz tog nekog thrashing deatha pravo u death metal sa malo hardcore groovea, dok skladbu završavaju efektno sa slamming breakdownom i u tih niti dvije i pol minute izredaju toliko toga da, iako mi žanrovski nisu bliski, barem odmah znam da neće biti dosadno. 'Life suffer' otvara sličan, amo reći At The Gatesovski moment, ali se on netom poslije pretače u hardcore riffovanje od kojeg svaka glava instinktivno počinje bangati. Jedna stvar je sigurna, Venom Prison ne troši vrijeme ponavljajući riffove, niti radi muziku po šabloni. Njihov očiti afinitet prema evoluiranijim izdancima žanra vidljiv je na polovici ove pjesme sa jednim odlično odrađenim melodičnim uletom koji je poput kontrapunkta beskompromisnim hardcore utjecajima i teškim brake-ovima koji doslovno zakopavaju slušatelja, sve pred laganu odjavu pjesme, taman pred otvaranje treće pjesme'Mortal abomination', čijeg se uvoda ne bi posramio niti jedan Death/Doom bend, atmosferični pasaž oplemenjen melodičnim leadovima mogao bi komotno naći svoje mjesto na bilo kojem klasiku od Wildhoneya do rane Anatheme, i mogu reći da sama pjesma ne opravdava očekivanja koja intro postavlja, jer se iz tog jednog atmosferičnog štimunga šalta na stil kakav možete čuti kod svakog melodic death benda i pritom samo kvari dojam. Sreća da kod ovog benda ništa ne traje dugo, pa tako nećete naći standardnu formu verse/chorus koju dosta tih bendova upražnjava, svodeći svoj metal na šablone pop pjesme. Kratka numera sa genijalnim uvodom, iza koje slijedi 'Path of exile', jednako kratka pjesma, više Carcass-ovska, nego švedska melodičnost, i koja slijedi put izmjena death metal i hardcore riffova.



'Defy the tyrant', peta po redu, je već druga priča. Pjesmu otvara vratolomni death metal riff popraćen blast beatovima koji prelazi u furiozni thrash/death primjetno brži od njihovih švedskih uzora, ali isto na tom tragu. Završni, atmosferični dio je vrijedan pažnje jer bi pjesma bila tek prosjek bez njega. Ove laganije dijelove još zasad najviše cijenim jer kada čujem te Arch Enemy i At The Gates utjecaje, u principu gasim album i ne osvrćem se na bendove koji to sviraju.
[ Venom Prison ]

Venom Prison   © 2020

Slijedi pjesma 'Babylon the whore' koja je otvarala 'Primal chaos' EP, i otvara se blast beatom i rekao bih tipičnim death metal riffiranjem, ali se pjesma vrlo brzo nastavlja u sada već poznatom stilu death metala sa melodičnim pasažima koji se izmjenjuju sa žestokim hardcore palm- muteanim riffovima. Ovaj drugi EP doduše već odstupa od melodičnog švedskog stila i, iako su njegovi tragovi još uvijek primjetni, kreće ka većem utjecaju death metala negoli je to bilo primjetno ranije. Melodičnost ostaje u solažama i lead dionicama, ali im to ne mogu uzimati za zlo jer je cjelina puno bolja od pukog zbroja sastavnih dijelova. Kratke pjesme 'Daemon vulgaris' i 'Narcotic' imaju sve nabrojane elemente i nema smisla trošiti riječi, dok 'Primal chaos' deveta po redu, efektno zatvara ovu kolekciju prerada.

Na albumu se nalaze još dvije pjesme: 'Defiant to the will of god', i 'Slayer of Holofernes' koje čini se indiciraju da bi se ovaj sastav mogao kretati ka još melodičnijem metalu, što možete uzeti u skladu sa vlastitim nahođenjem, osobno ne bih to volio jer su našli baš lijepu mjeru između melodičnog i brutalnog, između hardcorea i death metala, i ako nastave razvodnjavati svoj stil, bojim se da bi se mogli utopiti u moru scenskih bendova koji samo reproduciraju ionako mekan, i sam po sebi melodičan stil. Heavy metal osamdesetih je s razlogom mrtav, i ne vidim potrebe da ga oživljavamo. Sve u svemu, objektivno zrelo ostvarenje, iako se zapravo radi o kompilaciji, zadovoljiti će one koji vole malo melodičniji death metal, a pogotovo ljubitelje metalcorea ili švedskog melodičnog metala. Svakako preporuka za preslušati i ranije albume jer nisu ništa manje kvalitetni.

Pjesme: 1.Usurper of the Throne, 2.Life Suffer, 3.Mortal Abomination, 4.Path of Exile, 5.Defy the Tyrant, 6.Babylon the Whore, 7.Daemon Vulgaris, 8.Narcotic, 9.The Primal Chaos, 10.Defiant to the Will of God, 11.Slayer of Holofernes

Ocjena (1-10): 8,5

marko šiljeg // 20/10/2020

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Boter Krajnc

MATEJ KRAJNC: Boter Krajnc (2020)

| 30/11/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: DSM-5

BLOOD FROM THE SOUL: DSM-5 (2020)

| 29/11/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: 10_2020_XU

SVEGA POMALO: 10_2020_XU (2020)

| 28/11/2020 | pedja |

>> opširnije


cover: Finchley Road

MATEJ KRAJNC: Finchley Road (2020)

| 28/11/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: The Malignant Fire, EP

REFUSED: The Malignant Fire, EP (2020)

| 27/11/2020 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*