home > mjuzik > He Whose Name Is Long Forgotten

kontakt | search |

FOSSILIZATION: He Whose Name Is Long Forgotten (Everlasting Spew, 2020)

Veseli me što u zadnje vrijeme ima sve više death metal bendova koji furaju malo sporiji, teži i mračniji stil. Nije ni čudo onda što sam se odmah zakačio na ovaj prvjenac brazilskog benda Fossilization. Nastao kao projekt članova benda Jupiterian, i prema bandcamp stranici za vrijeme turneje sa Krypts. Ako volite Encoffination, Dead Congregation, Mortiferum, pa čak Funebrarum i slično, dakle prljavi, grobarski death metal onda ćete sigurno doći na svoje. Album ima 5 pjesama i traje oko 25 minuta, možda bolje da ga nazovemo EP, ali eto.
[  ]

Prva 'Neanderthal Tombs' odmah odaje što da se očekuje. Sporo, skoro pa death doom, jer je em sporo, em atmosferično. Dijelovi sa vokalima pogotovo odaju ovaj doomerski aspekt, mada stvar relativno brzo prebacuje u višu brzinu i pokazuje se kao punokrvni death metal monolit. Blastbeat za kraj da zaokruži odličan početak albuma. Druga 'Blight Cathedral' samo nastavlja gdje je prethodna pjesma stala. Malo sporog uvoda, a onda deri brate odličan death metal. Ova stvar doduše nema atmosferični dio koji je bio u prvoj pjesmi, ali to definitivno kompenzira odličnim death riffovima, dok se mali elementi atmosfere osjete tek pred kraj pjesme. Zasad super.



Slijedi 'Caronte', ista formula, sporo, teško, što bi se u death metal žargonu nazvalo grobarluk, a bome, ovaj ga bend isporučuje toliko da bi mogao pokopati pola ratne zone. Isti prelazi iz sporog, death doom-olikog rifinga u brze pasaže, ali u ovoj stvari obogaćeni sa još više ... hmmm, skoro pa atmo blackerskim utjecajem? Dobar kombo jer sve skupa zvuči ful dobro i time možda bude privlačan široj publici od one čuvene 'samo za poklonike žanra'. Sporiji doom death pred kraj i čisto solidna stvar. Ono što mi zapinje za uho je da ne pretjeruju. Riffovi su dobri ali ne ponavljaju se previše, što je svakako pohvala i još jedan razlog zašto ovo nije death doom. Mogli su - ali nisu. Naslovna stvar 'He Whose Name Is Long Forgotten' zato odmah udara u glavu blastbeatom i brzim death riffom, te i ona ima spore, teške dijelove koji zvuče još najbolje, i najdoomerskije dosad. Ma sve na ovom albumu je fantastično pogođeno. Završna 'A Deplorable Epoch' je najviše atmosferična, i bez obzira što i tu ima blast beatova, ona je najviše od svih čisto death doom stvar.

Odličan album/EP prvenstveno za ljubitelje undergrounda, Brazilci su pa i to nešto znači, Ljubitelji death dooma bi isto mogli uživati u njemu, pogotovo štajaznam, ako volite prvi Paradise Lost, Vallenfyre, Morgion ili takve stvari, no ne impliciram time da Fossilization liče i na što od navedenog, samo da bi vam se možda moglo sviditi.

Ocjena (1-10): 9,5

marko šiljeg // 21/03/2021

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Violence Unimagined

CANNIBAL CORPSE: Violence Unimagined (2021)

| 23/04/2021 | horvi |

>> opširnije


cover: Nakupina

CRUSTALNO JASNO: Nakupina (2021)

| 22/04/2021 | horvi |

>> opširnije


cover: Krhko je znanje

TARGET: Krhko je znanje (2021)

| 21/04/2021 | horvi |

>> opširnije


cover: Chimeras

ALTAR OF EDEN: Chimeras (2021)

| 20/04/2021 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: Sleeps Society

WHILE SHE SLEEPS: Sleeps Society (2021)

| 20/04/2021 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*