Nenad Šimun, Target iliti 'Mladi gospar' iz Vrapča, jedan od prvih istinskih domaćih repera iz čuvenih Tram 11 na svome šestom solo albumu nastavlja uglavnom dobro poznat scenarij i dalje se svojski borivši za domaći hip-hop. Čak 10 producenata za 12 pjesama (Kickass, Syrs, DJ Chilli, Sirko, Beatoven, Koolade, Rolando, Dulaa, Stac i DJ Jazz) garantiralo bi vrhunske performanse. Međutim, odmah mala dobronamjerna sugestija na početku kao stanoviti disclaimer. Žanr kao takav odavno pati od predvidljivosti jer MC-iji su većinom vrlo slabog, štoviše skromnog glazbenog znanja, a još manje muzikalnosti i sviračkog iskustva prepuštajući se sampliranju beatova na koje repaju, a budući da je riječ o komplementarnoj vještini baratanja DJ tehnikom, veliko je čudo da se stil nije praktički mrdnuo s pozicija koje su još 80-ih utemeljili Afrika Baambaataa, Erik B & Rakim, Run DMC ili Public Enemy koji su svojevremeno bili moćan inovantni brend, odnosno, studijski rad nije kroz 4 decenije pokazao ama baš nikakve progresije, a mogao je obilato napredovati u glazbenim segmentima poput synth-popa, elektronike ili techna koji su redovito donosili avangardne, eksperimentalne i istraživačke karakteristike glede poboljšanja i inovacije. Baziran na suhoparnom slaganju škrto fluktiranih ritmova s tek jednom, eventualno dvije promijene aranžmanskog konteksta po pjesmi, zvučni kolaž doslovce pokazuje tu konstantnu manu minimalističke manipulacije repeticija koje redovito nakon refrena padaju u monotoniju od koje ne valja očekivati ništa drugo do besomučno ponavljanje jednog te istog kalupa sistema copy/ paste u nekom kompjuterskom programu bez ikakve mogućnosti improvizacije, kontrapunkta, ekspresije, dekompozicijskog izleta, abrazivnosti, kakofonije..., kraće rečeno, osim linearnosti poput The House Of Pain, Cypress Hill i Wu-Tang-Clan ne postoje nikakvi 'up & down' tretmani koji bi podigli uzbudljivost dodavši joj element avanturističke nepredvidljivosti kakvu su primjerice imali Beastie Boys, ili, potegnemo li još dublje, prvi reperi The Last Poets koji su jednom gostovali i u Zagrebu www.terapija.net/koncert.asp?ID=9857 14.XI 2010. u sklopu 6.Vip Zagreb Jazz Festivala na kome se ne sjećam da sam vidio ijednog repera u ZKM-u.

No, s druge strane, Target se kao dovitljivi, inteligentan, iskusan, a i tvrdokorni reper s puno poetske vještine 'brzih i konkretnih misli' sricanja rima poslužio konceptualnoj fabuli o sumiranju današnje hip-hop scene na ovim prostorima koja se u prvi mah čini tipično zagrebački i urbano (najprimječljivije u suradnji s Crnee u "Opet smo u formi", prvom singlu "Kako spada" i "To je aight"), no pronađe se tu i kritika na račun onih koji koketiraju s turbo folkom, narodnjacima i tipičnim mainstreamom ("Mani štani"). Smatra se i dalje underground reperom koji pegla svoj stil ("Osjećaj me prati"), a što je vrlo zanimljivo, osim ponekih socijalnih i političkih uboda (naslovna "Krhko je znanje" i "Daleko od bratstva feat. Suicidal"), nema ama baš niti jedne teme kojom bi se dotaknuo današnje aktualnosti, neizbježne Covid-19 pandemije. U globalu, tematika albuma se doima kao da je nastala u nekom 'puno boljem vremenu' kada pošasti nije bilo, a glavna izvorišta su reperska nadmetanja kako je scena izgledala tijekom 90-ih kada je započinjao rad s General Woo-om (naravno, drugi dio Tram 11), te kako izgleda danas pojavom trap izvođača. A upravo s njime je napravio i odličan trap "Bez pameti" ('malo ste napeti, ko ekipa na kamati/ ... budi muško, nemoj plakati, lagati, spikati/... ostaješ na grani kao migranti/ ... mrzitelji Trema samo su stvar povijesti/ raspadnuti likovi, jugovići i sovjeti/ ... jeftini ste ko stari auti') najavljujući mogući album nekadašnjih velikana od prije 2 decenije.



Ništa se tu nema zamjeriti na stihovima, izraženoj žući i fino uređenom konceptu poput filmske ekranizacije dokumementarističke hip-hop drame, no tu manjka i još štošta jer drama je sama po sebi poprilično dosadan romaneskni žanr ako u njemu nema elemenata trilera s ponešto akcije i prstohvatom avanturističke razuzdanosti. To ipak ne znači nikakvu katastrofu bez fikcije, koja, ruku na srce, manjka, ovo su sve mahom fakcije i, pretpostavljam, iskrene činjenice nanizane u očekivano dugačkim strofama od kojih se bez problema može sastaviti vrlo zgodna novela ili barem pamflet za dugotrajno razglabanje i analizu hrvatskog hip-hopa u kojoj se neprestano zaboravljava da je prvi hrvatski komad napravio Haustor "Take money and run" još 1985. godine, a ex-Yu Disciplina Kičme "Ja imam šarene oči" dvije godine ranije, no taj mini album je objavljen gotovo paralelno s Haustorovim "Bolero". Koja (Dušan Kojić) je već tada rekao da je rap najbolja inovacija u rocku, ali tada se slušala i stvarala živa bendovska glazba u kojoj su tekstovi bili relativno manje bitan faktor i praktički nitko nije obazirao pažnju na repanje, već na kontinuitet pjesme.

Target je i dalje u svom adekvatnom izdanju. Pomalo ljutit na nepravde pop kulture što ga se ne emitira na radio programima (mada to nigdje ne spominje), ali se osjeća da žarko želi jednostavnom zagrebačkom uličnom spikom, koji puta i u slengu i u šatri zdrmati zaspale play-liste na kojima se osim nekoliko čuvenih Tram 11 hitova ništa drugo ne nalazi. Nema nikakvih naznaka da prezire uspjeh The Beat Fleet, Elemental, Dječaka, Krankenšvester, Vojka Vrućine, Ede Maajke ili Dubioze Kolektiv, priča storiju iz vlastitog rakursa i ostaje dosljedan sebi poput starog punkera ili metalca koji preziru modernizaciju tvrdeći da je oldschool najbolji izraz. Ne bih se složio. Hip-hop mora ići dalje, puno naprednije i avangardnije prvenstveno u glazbenom pogledu, ovako se može repetirati do besvijesti i ništa osim slikovitih rima neće napraviti. Fali psycho-underground kulisa s detaljiziranjima. I obavezno mijenjati ustaljene repeticije s novim, kompleksnijim pristupom. Ovako će Targetov stil i dalje tapkati samo u potrazi za 'rimom'.

Naslovi: 1.Krhko je znanje, 2.Osjećaj me prati, 3.Opet smo u formi 2 (feat. Crnee), 4.Kako spada, 5.K'j ti je! (feat. Dante), 6.To je aight, 7.Mic Masta T, 8.Daleko od bratstva (feat. Suicidal), 9.Mane štani, 10.Bez pameti (feat. General Woo), 11.Zakon braće (feat. Stac), 12.Si za glazbu razbu (DJ Jazz Remix)

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 21/04/2021