home > mjuzik > Sreća, EP

kontakt | search |

CRUSTALNO JASNO: Sreća, EP (d.i.y./ bandcamp, 2021)

Kao što niti ovim sjajnim Mostarcima nije jasno, tako niti vama nije zašto su čekali ovoliko na objavljivanje ovog materijala nastalog još prije 3-4-5 godina., kao što stoji na njihovoj bandcamp stranici 'Instrumenti snimljeni u jednom danu 2016. godine, a vokali 2018./2019. Nakon snimljenih vokala sve šaljemo Benjaminu Khanu koji je bio zadužen za mix i master 'Sreće' i za to mu hvala! Zašto smo čekali do sada? Ne znamo!'

Obrazložio bih, sa svoje strane gledišta budući da sam i sâm nekoć nešto pokušavao raditi, svirati i objavljivati, bilo s bendovima ili solistički, a odjek je bio gotovo nula bodova što odmah u staru razuvjeri da tvoj rad nema neke 'visoke' i primijećene vrijednosti. Naravno, važno je i pogledati odakle dopiru izvori osobne frustracije: mučiš se i radiš da napraviš originalni materijal, šalješ ga na različite adrese, provjerenim kritičarima i znalcima na 'uvid', a ne dobiješ nikakav odgovor prvenstveno iz jednog, tek dva razloga. Prvi jest da uopće nisu poslušali materijal, a drugi je da, ako ga čak i jesu, nemaju nikakvo mišljenje o njemu jer ih niti ne zanima, uglavnom ga smatrajući smećem. Nepotrebnom supstancom.
[  ]

Crustalno Jasno sam jako dobro upio i impregnirao kao iznenađujuće sjajan bend i takvima će ostati u mojoj memoriji na vjerojatno dulje vremenske relacije zahvaljujući iznimno originalnom EP-iju "Nakupina" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=30537 koji me ponukao da preslušam ama baš sve što je bend objavio na bandcamp stranici. Originalno ime, originalna svirka, jasan stav, alternativno usmjerenje s devastiranim raspoloženjem oko socijalne i političke krize koja traje li ga traje, ovdje na Balkanu otkako se Juga raspala. Mladi, bijesni i inteligentni ljudi kroz svoj rakurs zbore o svim neskladima, a vječito ih se zataškava, tek tu i tamo eksplodirajući u decentnim situacijama koje se medijski tumače ekstremističkim, poput navijačkih nereda, nesuglasicama sa zakonom, establišmentom i svim njihovim poltronima i nepotizmom. A uostalom, kako mlad čovjek pun energije, elana i volje za život može tumačiti Balkan s kojeg svi bježe glavom bez obzira? Najjači ostaju, oni, slobodno ću reći, domoljubi koji još vide nekakvu šansu da se izvan političkog karijerizma na bazi nacionalizma mogu oduprijeti općem šabanizmu na neki umjetnički način.

Svejedno je što su Crustalno Jasno iz Mostara, mogu, kaj se mene tiče, biti i iz Makedonije, Srbije, Hrvatske, Crne Gore, s Kosova, bilo otkuda s naše lijepe ex-Yu federacije: svi mahom govorimo isti jezik i potpuno se razumijemo, ali nam politički lideri ne dozvole to komešajući nekadašnje Titovo bratstvo i jedinstvo velike federacije s raznim nacionalističkim dijametrima, što je potpuno neprikladno, jer, jezik je isti kako god ga nazivali, a pojam sreće više nimalo nije garantiran premda se politikanti više ne gledaju preko nišana, već preko uzajamno stvorenih nereda čiste bilateralne netrpeljivosti, odnosno, svijet ide dalje.



Kada poslušate ovih svega 14 minuta, dojam kojeg ostavlja ovaj materijal je da Balkan puno bolje može živjeti bez političkih lidera zakukuljenih pod raznoraznim bojama i parolama, sloganima, obećanjima o 'boljoj budućnosti' i mirnim reintegracijama, moš' si misliti, a Đontra Nikola Rončević (bubnjevi) i maksimalno otkačeni DeBelly Luka Marjanović (bas i vokal) ih faktički najosornije i spektakularno ironično jebu svojom kombinacijom urnebesnog hardcore punka pojačanog frenetičnim crust vokalom ismijavajući sve ovo gdje i kako živimo bez ikakvih intelektualno sročenih sarkazama, onih prečesto spominjanih u političkim govorima od kojih, ama baš nitko nema nikakve koristi. Pogotovo ne ekonomskih i materijalnih. Pogledajte samo: da li nam se život poboljšao u zadnjih 5-6 ili 10 godina? Nije. Dobivamo stalno frišku figu, ali ne onu sušenu smokvu koja ionako može uspijevati i u kontinentalnom dijelu (ima je čak i na obroncima moje Bilogore, mnogo udaljenije od Mediterana u sjeverozapadnoj Hvatskoj), već dobivamo šaku novih moćnika i diktatora koji Balkan nimalo ne čine ovaj prostor udobnim za život naroda.

Ovaj EP ima upravo tu priču - socijalnu, egzistencijalnu i emotivnu kroz crust zajebancije, ali, ama baš sve su iskonski hardcoreaški važne za budućnost percepcije. Od 8 pjesama uivičenih u kratke gabarite nikako se ne može osporiti revolucionarni duh težnje za dugoočekivanim promjenama koje nikako da dođu. Uvodna "Dosta je mržnje" od svega minutu i pol jasno zbori 'kada čujem antisemitizam, homofobija, rasizam kada čujem fašizam, šovinizam - ja čujem MRŽNJA a mržnje mi je dosta, ima je i previše ja želim slušati o prijateljstvu, o ljubavi!", a za to će proći još jako dosta vremena, dok "Sve ide u kurac" opravdano lirski komunicira s jasnim angažiranim postulatima koje bolje ne bi fiksirali niti Black Flag, Minor Threat, Jello Biafra 'što se to događa sve ide u krivom smjeru nitko ne razmišlja svi ganjaju karijeru a za glavonje na vrhu piramide što nas kao mrave vide i programiraju kako god da žele nama se živo, živo nam se jebe mi idemo u rat zbog bogova!'. Tja, da, ljudi idu u rat zbog Bogova. I mrze se zbog njih. I idu relevantno sročeni tekstovi o balkanskoj privatizaciji i medijskoj manipulaciji ("Novo doba"), pozicijama moći fašista koji su izgubili rat, ali još uvijek u smrt odvode milijune ("Internacionalna brigada") ili se u najduljoj pjesmi "Crvena" po stihovima Koste Abraševića iz daleke 1894. obraća na revoluciju protiv mrskog neprijatelja, tadašnjeg kapitalizma koji je ostao do današnjeg dana.

Svi su navijali za socijalizam i komunizam (čak i Amerika), čitavo 20. stoljeće je bilo u previranjima između bogatog Zapada i siromašnog Istoka, ali, nitko u ex-Yu, jedinoj vitalno moćnoj socijalističkoj državi na svijetu nije bio zakinut za školsko, socijalno, zdravstveno i humanistički besplatno osiguranje. To je smetalo kapitalistima koji su došli na vlast nakon rušenja Berlinskog zida i raspada SSSR-a, jedva su čekali da milijune ljudi ponovno dovedu pod jaram robovlasničkog sistema govoreći da je komunizam i socijalizam propala stvar bez budućnosti i religije. Ma koga se tu zavarava?

Sreća čovjeka u 21. stoljeću je sasvim jednostavna. Jebemti ja mobitele i Internet, odfrlji bas gitaru, napucaj bubnjeve i vrišti, urliči, stenji i zavijaj kako ovo ništa ne vrijedi niti pišljiva boba, a da će biti bolje u izvjesnom razdoblju - neće. Samo još lošije. I eto razlog zašto Crustalno Jasno nisu na vrijeme realizirali ovih 14 minuta. Mislili su da su u zabludi, da će doći bolje vrijeme. Možda tek tamo za 50 ili 100 godina…

Naslovi: 1.Dosta je mržnje, 2.Sreća, 3.Sve ide u kurac, 4.Novo doba, 5.Internacionalna brigada, 6.F.K.M., 7.Crvena (Kosta Abrašević), 8.Outro

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 20/06/2021

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Resilient, EP

NACHTMYSTIUM: Resilient, EP (2018)

| 21/05/2022 | horvi |

>> opširnije


cover: Munchmen, EP

MUNCHMEN: Munchmen, EP (2022)

| 20/05/2022 | horvi |

>> opširnije


cover: Revelations of the Mother Harlo

VITAM AETERNAM: Revelations of the Mother Harlo (2022)

| 19/05/2022 | horvi |

>> opširnije


cover: Lo-fi ispovesti

VELIBOR NIKOLIĆ: Lo-fi ispovesti (2022)

| 18/05/2022 | horvi |

>> opširnije


cover: Radiate Like This

WARPAINT: Radiate Like This (2022)

| 17/05/2022 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*