Točno na Praznik rada 2025. ovaj mostarski duet je objavio optimističan instrumentalni singl "Dva minuta mira" u trajanju od 1 minute i 57 sekundi. Bilo je to više post-punk/ post-rock legato zagrijavanje bez imalo hc-punk energije. Možda ne i bezazleno simptomatično jer su baš u to vrijeme paralelno radili i na drugom projektu Inat kojeg smo imali prilike gledati zajedno s prvom frakcijom Lopoč www.terapija.net/koncert.asp?ID=34556 29/05/2025 u zagrebačkom Attacku. Okey, reći ćemo, ovaj singl baš i nije nešto obećavao izuzev lascivnog naziva kao najava ovog EP-ija s 8 pjesama u sveukupnom trajanju od svega 10 minuta. I ajmo slušati: prva tema je dvominutni instrumental "Kraj" koji se praktički nadovezuje na singl, ali ima malo više prljaviji, post-grunge naboj, te što je interesantno, ovdje su svoja dosadašnja art imena Đontra i DeBelly zamijenili s Rejhan (bubnjevi) i Luka (bas i vokal). Također se može primijetiti i malčice metalic-sludge primjesa kada krene prva pjevana "Novo doba II", ali u samo prvih desetak sekundi i od tada nestaje bojazan da se ovi ekscentrični čudaci nisu možda prerano pretvorili u Melvins već sada u ovako, još uvijek mlađahnim godinama razmišljajući kako će napraviti tranziciju energije u sporije tempove. Jer, huh, ako potraju kao King Buzzo (a zašto i ne bi), na vrijeme bi valjalo napraviti kompletan remont. Ne, hvala Bogu, još im to ne pada na pamet jer su i dalje maksimalno bijesni i revoltirani na ovaj neumoljiv svijet što linčuje neistomišljenike, a unatoč maskama im se vide prava lica. Jest, slijedi pravi prljavi noise-hardcore s ponešto sludge rešetanja i vrlo dobrom produkcijom.



Kao i po običaju, tematski se šara između stvarnosti, crnog humora i sarkazma, punkerski malo o 'njima', a malo o 'nama', eh, samo je retorika usmjerena u poimanju gdje je tko i kako se doživljava, primjerice hc-punk sprdačina "Mama, postao sam direktor" na sažet lumpenproleterski način prikazuje tu dvojaku licemjernost kako se dolazi do najvišljih pozicija u konzumerističko grabežljivom društvu, čak blisko The Exploited, a "Mosh pit" je vjerojatno njihov "Sex and violence" hit i to bez eksplicitnosti pronoseći težnju frustracije, ogorčenosti i nezadovoljstva čitavim "Fuck the system" establišmentom:

'Ne mo'š spavat - jer si nervozan
Ne mo'š radit - jer si umoran
Ne mo'š mislit - u glavi zuji
Ne mo'š jest - za to je kasno

Ne mo'š se opustit - nemaš vutre
Ma ne mo'š ništa - aaaaaaaaa
Gledaš u ogledalo - još tražiš sebe
Odbačen od društva - 'ko ga jebe!

Al' zato…
Mo'š pit! - Mosh pit!'



Ovo je svakako vrhunac ovog EP-ija. Himna. Jednostavna i dostojanstvena kakvu hc-punk traži na našem domaćem jeziku. Nije važno što će stranci koji ne razumiju kontekst misliti o 'mosh pit', ali uključiti će se gromoglasno, dakako ako su punkeri, metalci i hardcoreaši spremni za đusku. Ne bih ovo preporučao osobama moje stare, takoreći prve punk generacije da se nađu u prvim redovima kada je Crustalno Jasno izvode. Kad si u mladim 20-im godinama, baš te briga hoće li ti se polomiti ruka ili noga, ma sve je to rock and roll. Ionako se sve vrlo brzo regenerira, na sljedećem tulumu si opet aktivan. Ja sam jednom pao sa šalunga kad smo kod kuće zidali nadstrešnicu za podrum, šalung od daske je popustio na visini od 2 metra, bila je subota popodne, razbio sam rame pavši na beton, ali sam ipak te večeri otišao na tulum i skakao premda dobrih mjesec dana nisam mogao dizati desnu ruku pridržavajući je lijevom. Kad si mlad, sve je zaista lako i jednostavno. Naredna "Naš osmijeh na licu ne otkriva propuh u glavi" je još jedan kratki, intelektualni biser a'la Minor Threat, dok je "Lajem i ujedam" od samo 48 sekundi specijalka za Iron Lung. Zadnje dvije pjesme su ranije objavljene za srpski outofthedarkness.rs/ portal na kompilaciji "Preko zidina" - "Savršeni dan za napraviti sranje" se, infatilno bi bilo reći, nesvjesno odnosi na kurentna dešavanja u nama bratskoj susjednoj državi:

'Trpio sam koliko sam mogao i znao,
od sada više ne mogu i nije mi žao
Trnci mi prolaze kroz prste i glavu,
danas je nasilje odgovor na sve!

Sabotiraš i lažeš godinama
Manipuliraš životima i osjećajima
Kaos stvaraš pa od njega živiš
Jezivo je koliko sam sebi se diviš!

Vjerovao sam da će stvari doći na svoje
i da razgovorom možemo riješiti probleme
Al' iz godine u godinu sve je gore stanje,
ovo je savršen dan za napraviti sranje!' I to se događa. Crustalno Jasno imaju adekvatnu pjesmu za srpske demonstracije: kad ih nema u njihovoj BiH, a niti u Hrvatskoj, Crnoj Gori, Makedoniji i Sloveniji, pokazali su srednji prst nepravdi koja ovdje vlada, u bilo kojoj nam ex-Yu državi. Svi smo mi braća Slaveni, govorimo takoreći isti jezik, svi se razumijemo, a imamo proklete otimačke režime i diktatorska fašistička uređenja u kojima je čovjek najmanje važan. Bitan je profit vladajuće klase, a on se može zvati kapitalizam i socijalizam, svejedno je. Kad čovjek u vlastitoj državi gdje je rođen i pripada, koju voli i nije zadovoljan s njome, treba poput novog srpskog ustanka napraviti opću revoluciju.

Na ovih 10 minuta se nalaze kompresirani gotovo svi problemi ex-Yu., a i čitavog svijeta. Neću ništa preducirati, ali kad bi Luka bio predsjednik svijeta, život bi vjerojatno bio sasvim drugačiji. Crustalno Jasno su s ovim EP-ijom postigli vrhunac implicitne underground angažiranosti.

Naslovi: 1.Kraj, 2.Novo doba II, 3.Mama, postao sam direktor, 4.Mosh pit, 5.Naš osmijeh na licu ne otkriva propuh u glavi, 6.Lajem i ujedam, 7.Savršen dan za napraviti sranje, 8.Nekontrola

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 19/08/2025