Infest praktički ništa ne mijenja. I to je dobro. Okey, privremeni basist Vrag se vratio u The Stone, a tu je umjesto njega uskočio mladi Storm (Rodoljub Raičković), inače producent Vortex studija u Inđiji (obavio produkciju), te ima do sada dva kraća angažmana u bendovima Deathonation i Frozen Moonlight. Bend je ostao u njemačkoj etiketi, te i dalje praši oldschool deathrash sa snažnim udarima sirove snage, brzine i energije pokušavajući što više odskočiti od nekih insinuacija na daleko slavnija i znamenitija imena. Četiri godine nakon odličnog "Addicted to Flesh" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=26798 i dvije nakon kratkog EP-ija "Under the Sign of Legion" s dvije pjesme (šteta, nema ih ovdje), dali su i nazivnik svojoj glazbi utjelovljen u imenu pjesme "Nuclear deathrash" koji dovoljno govori o njihovim neprekidnim stremljenjima već pune dvije decenije. Uvjerljivo su napucali nepunih 30 minuta (točnije 27) sa 8 vokalnih komada i tri intermezza ("Intro", "Chapter I", "Chapter II") kojima tek na minutu-dvije daju malčice predaha za novu eksploziju agresije mljevenja kostiju i mesa s krvlju. Istina, u nekim pjesmama refreni odu u predugačke gabarite, poneke su izravno bliske jedna drugoj spotičući se u manjak raznolikosti, međutim nakon kraćeg mračnog polu-instrumentala "Intro" s minijaturnom naracijom i konkretnim zvukovima, te prve razarače "Schizophrenic" galopirajućih tempova bubnjara Zombija i tek 2-3 breaka, mahnitom "Hail fire, hail death" s gostovanjem Igora Miladinovića (Alister, Chaosium) i kombinacijama teatralnog višeglasja (nije nikakav gregorijanski surogat), jasno je da album ima tenziju ratničkog akcijskog filma kome je zadatak svakom narednom scenom sve više uvući slušatelja u razaračku fabulu divljaštva s neophodnim kraćim 'catchy' solažama.



Tromija "The last creation" ima dva gostovanja gitare i vokala čuvenih njujorških Immolation (Ross Dolan i Rob Vigna) reflektirajući lakši rakurs žanra, da bi se s "Mental warfare" vratili na standardne brzine i rešetanja uz prisustvo i melodičnih zavijutaka. "Dissociative within" je izgrađena oko jednostavnog blueserskog riffa u promjenjivim ritmičkim intervencijama s daškom psihodelije i neophodne konfuzije, a spomenuta "Nuclear deathrash" prebacuje i u elastične hardcore-punk fragmente grlenih arija, dok je zadnja "Blood for blood" ništa manje bolja ili lošija od primjerice vrlo sličnih kalorija energičnih bombi Sepulture, Slayer, Soulfly, Grave, Mortification, Exodus, Sodom…



Ovaj puta je veći naglasak na društvene teme i realnost, ali je i dalje ostao Vandalov bijes u režanju i bljuvanju gnjeva mizantropije, bogohuljenja, ratničkog barbarizma i gadosti s kojima mu ionako obiluje karizmatična lirika, a gitara je dobila i nadogradnje s ponekim slobodnim intervalima, osobito u brutalnijim dijelovima izbjegavajući stereotipnost utvrđenih formacija i retrospekcije. Pravilno, s punom energijom, ubojitom tehnikom i neprekidnim groove napadima uz poneke stanke u izvitoperenim intervalima, jedini manjak ovog djela je ta neshvatljiva kratkoća kao da je mini album ili produženi EP. Proleti strelovito u tren oka.

Naslovi: 1.Intro, 2.Schizophrenic, 3.Hail fire, hail death, 4. …Of the fallen lord, 5.The last cremation, 6.Chapter I, 7.Mental warfare, 8.Dissociative within, 9.Nuclear deathrash, 10.Blood for blood, 11.Chapter II

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 16/07/2021