home > mjuzik > Addicted to Flesh

kontakt | search |

INFEST: Addicted to Flesh (Defying Danger Records, 2017)

Iznimno poznat i nadaleko cjenjen srpski thrash/ death bend iz Jagodine svoje radove kojih ima u pozamašnoj količini nikako da financijski materijalizira u pozitivnom aspektu. Prethodni album "Cold Blood War" (2014) objavili su na španjolskoj etiketi Xtreeme Music (čak i na vinilu); činilo se da im je konačno krenulo s obzirom da su debi "Anger Will Remain" (2007), te "Onward to Destroy" (2009) i "Everlasting Genocide" (2011) objavili za 3 različite etikete. Međutim koliko god da se španjolski izdavač doimao najprilkadnijim za bend ovakvog kova, nešto tu izgleda nije najadekvatnije štimalo, pa je ovaj službeno peti album objavljen na njemačkoj Defying Danger Records koja, vrlo interesantno, više voli realizirati audio kasete u ograničenim tiražima iz najjednostavnijih ekonomskih razloga, a time ujedno i dobiva pravu underground klijentelu s obzirom da u katalogu imaju tek 15 bendova. No, Infest su rijetki među njima s opipljivim cd-om.
[  ]

Infest su, bespredmetno je banalizirati, ali se ipak mora zbog slabije upućenosti auditorija, iskusan bend s petnaestogodišnjom karijerom u kojoj se otpočetka drže starog pravila oldschool deathrasha poput Sodom, Kreator, Obituary, Autopsy, Morbid Angel… ne stremeći u njima nepotrebna istraživanja, ostvarili su nisku zapaženih nastupa djelivši pozornicu s primjerice Sinister, Kataklysm, Sodom i Keep Of Kalessin, a također su neke od ovih velikana ugostili na svojim albumima kao što su Adrie iz Sinister, Thebon iz Keep Of Kalessin ili Honza (Avenger). Zna se kao prispodoba za njihovu glazbu pronaći i epiteta poput hardcore/ power violence, ali kako god je nazvali, ima svu potrebitu žargonsku silinu da poruši barijere onih koji smatraju da se u oldschool žanrovima ne može ama baš ništa više zanimljivog pronaći.
[ Infest - Vandal ]

Infest - Vandal

Nije istina. Ova klasika koju stvara provjereni vođa, gitarist i vokalist Vandal (ex-Bane, ex-Decrepancy, ex-The Stone), inače jedini iz originalne postave 2002., teško da može posrnuti u pogledu autoritativne sinergije kvalitete i trajnosti isto kao što se, na primjer današnja sva moderna i preuveličano bahato skupocjena i precjenjena tehnologija može i treba sakriti iza svih onih sjajnih aduta nekadašnje industrije, karikirano jednostavnije rečeno automobila Ford, traktora Zetor i Ursus, te nekoć podcijenjene hi-fi opreme RIZ Elak ili Ei Niš koja, kak'ti nije mogla konkurirati razvikanim Philipsima, Sonyjima, Schneiderima, Revoxima, Technicsima i ostalim bižuterijama od kojih su mnogi već pospremljeni u ropotarnicu čekajući na poziv lamentirajuće muzejsko-izložbene proslave stogodišnjice tehnološkog napretka. Osobno imam RIZ-ov gramafon i kasetofon iz 1985., te TV Ei Niš, ma ta aparatura radi i dan danas, nepoderiva je i napravljena je da korisniku traje maltene čitav život za razliku od kojekakvih mobitela, kompjutera, bicikla, automobila, bijele tehnike i koječega što ishlapi prije nego što im istekne garancija proizvođača. Jasna stvar, Infest nije podložan nikakvim trendovima i ne obazire se na masovnu histeriju hipstersko-konzumerističkog tržišta.
[  ]

Zato njihova glazba i jeste direktna, relevantno rečeno ne-umjetnička u aspektu napretka i poboljšanja trenutnih performansa, ali samo trenutnih, onih koje bi tražio ljubitelj djenta, alternativnog metala, metalcorea ili elektronski defiliranog ekstremnog žanra s tko zna kakvim triggerima i blastbeatovima. Obrušava se ova silina snage na takve besmislice koju uz Vandala potkrijepljuje sjajna ekipa: bubnjar Zombie (Simargal, Inumbro, Necrophiliac Terror, Деца Апокалипсе, Bane, The Stone, Vehementer, May Result, In Cold Silence, Schizophrenia…), glavni gitarist Daniel Prishing - Tyrant (u postavu došao 2010. za potrebe albuma "Everlasting Genocide", a inače stalni član Soul In Cage), te basist Vrag koji također iza sebe ima pregršt bendova (In From The Cold, Kozeljnik, The Stone, Final Thought, Worg; FEUD, Fullsize, FakeFreedom, Instead Of A Kill, Spitback…). Ovih njihovih sjajnih pola sata materijala udara poput starinskog čekičara, ako se uopće itko više sjeća da je to naziv za električni stroj koji melje kukuruz i žito, visok je cirka metar i kusur, a bio je komercijalno-ekonomsko otkriće stoljeća zamjenivši vodenicu, teške kamene mlinove, žrnjeve koju je okretala stoka, a i kompleksne pogubeljne mlinarske pogone što su radili na sistemu remenica gdje su mnogi mlinari znali ostati i bez ponekog dijela šake, ruku, pa čak i života.



Oivičen s jedinim programiranim uvodnim samplovima "Intro" od 50 sekundi koji zvučno najavljuje rat, materijal se rafalno okomljuje na čistu analognu svirku. Tehnički fenomenalno sređen kalup u kojeg se možda još malčice moglo zavući produkcijske prste i više čiste studijske vještine, frca od prve "Hail the mother war" kao da će izbiti sukob na psihološkim razinama dalekim od bedastoća kurentnih socio-političkih taloga. Da ne kažem političkih razmirica u neskladu Srbije s Hrvatskom i obrnuto; ima Vandal itekakvog poetskog nadahnuća za metafore koje s kratkim stihovima oblikuje u kritički alegorične pasose. Stvarčina udara u glavu poput teškog okretanja žrvnja i himne za sablje, mačeve i stari boj prsa u prsa kojeg danas digitalna generacija poznaje samo preko igrica, interneta i s TV ekrana. Doslovce, ovdje sve pršti od tolikog poniženja suvremene tehnologije da bi se čovjek slušajući ovaj album komotno mogao zaputiti na prvi buvljak istrošene robe pitajući se gdje je to sva ta glamurozna imperija tehnologije zajebala cijelu stvar kad je ovi momci iz Jagodine vraćaju na svjetlo dana u veličanstvenim, tvrdokornim, nenadjebivo žestokim i originalno izvornim, prljavim formacijama još boljim i od samih izvornika žanra.

Doslovce - paf! Čovjek inficiran s bedastoćama ne samo modernih metal strujanja, nego i sa cjelokupnom hipstersko-konzumentskom ekumenom teško da će pojmiti ovakvu stilizaciju koja je brat-bratu, sjajno korespondirana i usmjerena baš upravo na konzumente deatha i thrasha u kome su stara Metallica i Kreator, te Morbid Angel tek samo sjetne uspomene. Pjesme poput "Deathrash legion 666", naslovna "Addicted to flesh" možda i nisu vrhunci spajanja hardcore punka s metalom iz kojeg se i izrodio death, ali na nečiju sreću nisu niti paradoksni komadi koji bi potencirali 'catchy/ cheesy' oldschool dionice (pojavljuju se tek nakratko u tromijoj "I bring you war") jer album čvrsto fiksiran za temeljne smjernice hardcorea ne može i ne smije biti prepušten slučaju nabacane bezvezarije, tek toliko, reda radi. Ovaj bend itekako zna što radi stvorivši jednu od zahtjevnijih kompozicija u karijeri "Nailed to your spine" (čak je i najdulja na albumu, 4.33) što iz uvodnih riff tretmana postaje ljepoticom, onom pritajenom koja se otkiva naknadno. Da je sreće, mogla bi i postati hit, ali MTV više nije katalizator svjetskog undergrounda, bend je sam na svoju osobnost prepušten da se promovira na sve moguće načine jer su digitalizacija, Steve Jobs i ekipa pojeli glazbu dozvolivši netalentiranim spodobama da naprave novi svijet rangiranja glazbene 'kvalitete'.
[ Infest s vjernom publikom ]

Infest s vjernom publikom

Ovaj album je pravi dokaz stare vještine odrađene na fantastičan način s odličnim tekstovima (mračnija "Stigmatized" ima čak i rap vokal), himničnim pristupom da svaka pjesma mora (i treba) predstavljati remek-djelo benda, a ne biti samo popuna materijala. U taj prilog idu odlične pjesme "The blind one leads the way" i završna vragolasto-vijugava bravura "The awakening failed" za koje me iskreno zanima da li će se ijedan bend usuditi da ih obradi zbog prezahtjevnog sviračkog umjeća. Lako je skinuti Motorhead, AC/DC, Divlje Jagode, Sex Pistols, Ramones i The Stooges, to radi svaki prosječno talentiran gitarist, no kad se proba skidati ovakva materija nezatrovana potencijalom komercijalnog uspjeha, stvar je daleko teža. To ustvari i mnogo govori o težini, znanju i umjeću ovih vrsnih srpskih majstora koji daleko od sebe odbacuju ne samo balkanski nered, već učvršćuju kompletno sažimanje da je metal rafiniran tek kad mu istekne garancija.

Dokaz kvalitete i postojanosti.

Naslovi: 1.Intro, 2.Hail the mother war, 3.Deathrash legion 666, 4.Addicted to flesh, 5.I bring you war, 6.Nailed to your spine, 7.Stigmatized, 8.The blind one leads the way, 9.The awakening failed

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 13/09/2017

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Beton

Kandžija: Beton (2018)

| 21/06/2018 | ivan blažinović |

>> opširnije


cover: Hyperbola

dRUMELODY: Hyperbola (2018)

| 21/06/2018 | pedja |

>> opširnije


cover: Galaxina Mon Amour

RONY PLAYSTATION: Galaxina Mon Amour (2018)

| 20/06/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: Greetings From Black Mountains

GENERAL CLUSTER: Greetings From Black Mountains (2017)

| 19/06/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: Dva pola ljudske prirode, EP

SANTORIUS SANTORIUS: Dva pola ljudske prirode, EP (2018)

| 18/06/2018 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*