home > mjuzik > 9th and Walnut

kontakt | search |

DESCENDENTS: 9th and Walnut (Epitaph Records, 2021)

Ma Potomcima se živo fućka. Prošli album "Hypercaffium Spazzinate" im je 2016. dosegao najbolji plasman u karijeri - USA no.20, a bome je bio i no.1 na independent listi, te je pokupio odlične kritike, čak skoro i ponajbolje od svih do tada, tek samo 7 objavljenih albuma u predugačkoj karijeri što traje od 1977., dakako s tri hiatusa koji im gotovo iznose pola karijere.
[  ]

Njihova rana povijest je djelovala adolescentski stupidno blesavo muvajući se po Los Angelesu ganjajući prve ulične furke ispustivši priliku da na vrijeme uskoče u prvi val punka. Nekako prekasno im je došao epohalni debi "Milo Goes to College" (1982) jer je pjevač Milo Aukerman zaista otišao na fakultet i postao molekularni biolog, bubnjar Bill Stevenson se pridružio Black Flag, gitarist Frank Navetta je napustio bend jer se želio baviti ribarstvom u Oregonu, a Tony Lombardo je radio kao vozač u pošti. Izgubila se ta tinejdžerska zajebancija izašla iz hardcorea, da bi na narednom "I Don't Want to Grow Up" (1985) već skrenuli s putanje u harmonije Beach Boys i to više nije bilo to. Kao da su podjetinjili, a očekivalo se da će morati sazrijevati i postati ozbiljniji.
[ Descendents ]

Descendents   © 2021

Kroz karijeru prekidanu sa tri spomenuta hiatusa, s rijetkih i neuredno raštrkanih albuma na album s po 10-ak godina diskografske pauze se neprestano osjećao manjak zajedničke poveznice jer su švrljali sa surfom, novim valom, pa čak i avangardnim jazzom, no koliko god ti potezi bili zanimljivi, a i podcijenjeni, nikada nisu uspijevali dosegnuti značaj i popularnost debija koji je ustvari i stvorio pop-punk bez kojeg ne bi bilo Bad Religion, Green Day, The Offspring, Blink 182, Sum 41, Anti-Flag, Pennywise, NOFX i inih zvijezda i zvjezdica, a i štreberskih imagea s ogromnim cvikerima, uglavnom 'socijalkama'. Zagubio im se izvorni zvuk da bi se tek nakon drugog hiatusa 2002. okupila originalna postava i uz povratnički, šesti album "Cool to Be You" s kojim su 2004. po drugi puta osjetili čar američke top-liste (no.143) paralelno radili pjesme koje su sačuvali do današnjih dana, ali kako to već kod njih ide, nakon turneje su se ponovno razišli, a 2010. su se skupili u drugačijoj postavi.



Tom prilikom drugog okupljanja snimljeno je brdo pjesama koje su konačno sabrali na ovaj album nazvan po njihovom originalnom prostoru za vježbanje SoCal: prvi singl "Ride the wild/ It's a hectic world" iz 1979. je dobio nove varijante u bržim tempovima i naglašenim majmunarijama, a u pjesme su ponovno ubacili neuredne mješavine melodija, bijesa i tinejdžerskog humora koji daje fanovima upravo ono što im je manjkalo gotovo 4 decenije. "Mohicans" i "Nightage" imaju onaj šareni Aukermanov vokalni raspon s lepršavim refrenima, a tu je i međuigra originalnog basiste Lombarda i pokojnog gitarista Navette koji je umro u snu od dijabetesa 2008. u 46 godini. Sve pjesme su u principu nastajale još u najranijoj fazi koncem 70-ih godina što se jako dobro primijeti kod lirike koja govori o izlascima mladih punkera, grupnom seksu, suživotu s Bad Religion i Circle Jerks, te gomili bedastoća koje uistinu djeluju kao da su ih napisali mladi dečki koji pojma nemaju što zapravo rade jer se samo žele zabavljati i provoditi bez obzira na sredstva i metode.



Od čak 18 pjesama samo 4 ne datiraju iz te najranije faze, a k tome su samo dvije neznatno dulje od 2 minute. Kompresirano u gotovo minijaturne obrasce od minutu i sitan kusurčić par sekundi, sve ovo iznosi nevjerojatnih 25 minuta gdje osim melodičnih riffova i basova u brzim ritmovima nema ama baš nikakvih solaža, a niti ekspresija. Dakako, ovo im nije najbolji album, a niti ne može se mjeriti s epohalnim debijem, pa niti njih barem 3-4, ali je konačno pokazao tu kariku koja im je nedostajala 40 godina. Maksimalno neozbiljno, zajebantski, šaljivo, zabavno, poletno i bedasto do infantilnosti, ali to i jesu oni kada su imali 17-18 godina i polazili srednju školu. Jedino je Lombardo tada imao već poznih 30-tak godina…

Naslovi: 1.Salior's choice, 2.Crepe Suzette, 3.You make me sick, 4.Lullaby, 5.Nightage, 6.Baby doncha know, 7.Tired of being tired, 8.I'm shaky, 9.Grudge, 10.Mohicans, 11.Like the way I know, 12.It's a hectic world, 13.To remember, 14.Yore disquisting, 15.It's my hair, 16.I need some, 17.Ride the wild, 18.Glad all over

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 30/07/2021

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Wenn die Engel Sterben

VARIOUS ARTISTS: Wenn die Engel Sterben (2024)

| 23/04/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: One Day This Pain Will Subside, EP

OCEAN OF ANOTHER: One Day This Pain Will Subside, EP (2024)

| 22/04/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: 2005 Demo

XASTHUR: 2005 Demo (2010)

| 21/04/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Delta

THOT: Delta (2024)

| 19/04/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Necrotic Biomechanics Immortalitatis

POLTERNGEIST: Necrotic Biomechanics Immortalitatis (2024)

| 19/04/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*