home > mjuzik > Hibernacija 2

kontakt | search |

KRIPTIDI: Hibernacija 2 (Kriptidi/ Slušaj najglasnije, 2022)

Zadarski Kriptidi su nakon sjajnog istoimenog debija 2019. www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=29303 imali veliki peh. Taman kada su čekali da dovoljno zaživi među auditorijem, te kada su trebali održati i zagrebačku promociju u travnju 2020. desio se prvo potres, a onda i definitivan početak smaka svijeta ne dočekavši taj nastup u KCM-u. I sad su ponovno u igri s drugim albumom, daleko kraćim i znatno drugačijim ne dozvolivši si 'grešku drugog albuma'.
[  ]

Vjerujem da su mnogi pratili njihove singlove koje su pripremali za ovaj rad. Prvo je u proljeće 2021. realiziran vrlo kratki "Krila" u žestokom punk/ new-wave elanu s himničnim zborskim refrenom odražavajući djelomice i onu industrial spregu, a onda je dva mjeseca kasnije došla "Paranoja" pokazavši popriličan otkon u rock steady moody driving s trip basovima u jazzy improvizaciji duhača na razmeđi Haustora i rane Miladojke Youneed s prva dva albuma još iz doba Jugoslavije. Tu se mogao osjetiti zaokret ka eksperimentalizaciji pop dizajna u potrazi za novim izrazom, dok je treći "Migrantska" u vrelo ljeto nastavio vrlo sličan performans duhača s ležernijim gradacijama u humpa-cumpa ritmu tematski se angažiravši oko velike krize Afganistana.







Bilo je znakovito da su zaokrenuli stilizaciju što je pozitivno ne dozvoljavajući stagniranje, a ispod toga su neprestano uskomešane nemirne i vijugave elektronske noise dijafragme. U svakom slučaju, sa zanimanjem i iščekivanjem se pratilo rađanje mogućeg novog velikog hrvatskog underground albuma. A dobilo se štošta, no nekako mi se nakon prvog-drugog preslušavanja učinilo da to nije 'to' što sam barem ja očekivao. Nestale su industrial frakcije, pa i punk, a prišlo se suptilnijoj formi ostavivši me u kompromisu što je čak i dobar signal da materijal valja ponovno preslušavati jer, pokazati će se, ima čitav niz inovacija koje se ne uočavaju otprve.
[  ]

Album otvaraju i zatvaraju najdulje pjesme, interesantno, obje iznose točno 5 minuta i 43 sekunde, te su krajnji pečati drhtavo-želatinozne fabule prožete pseudo-strahovima današnjice ne potencirajući nikakav napadno izraženi diskurz. Sami su si dozvolili luksuz istraživačkog, neosporno i post-avangardnog principa: uvodna "Svjetlost" izranjajući iz dark ambient obreda gotovo sa šamanističkim ritmičkim fazonom u kompleksnom izdanju, može se primijetiti i progressive varijaciji, dočarava urbanu tmurnost, olovnu atmosferu i poznate Čoporove poetske noir lamentacije na rubovima kontrasta i kontradiktornosti nespokoja u traganju za adekvatnim izlazom iz sveopćeg sivila lockdowna. Drugi dio ove mini rock simfonije je podebljan plesnim izbojkom na čudnovato satkanom spoju big-beata, r'n'r-a, new-wavea i bluesa (umješno fiksirana usna harmonika gotovo da zamijenjuje gitarske riffove). Završna "M.P.A." je krucijalno najelegantnija u abrazivnosti kontinuiranog nereda: spoken word 'mobitel, punjač, alarm' se ponavlja 5 puta s kakofonično uređenim noise breakovima aludirajući na radne dane u tjednu, a onda Čopor uzvikuje 'viiiikeeeend' gdje se nakon treće minute progresija ostvaruje iznenađujućim dance-rockom na međama synth-pop/ new-romantics figura Ultravox, Visage, Simple Minds, The Human League, a današnji hipsteri bi rekli Arcade Fire, Foals 'u polutami disko kluba, malo tripa na vrh jezika, ja plešem u zaborav'. (Nisam najsigurniji za stih 'malo tripa navrh jezika', ali tako mi djeluje da bi trebalo biti, ne?).
[  ]

Ovdje su još dvije pjesme "Novi dan u gradu" i obrada legendarnih Butthole Surfers "Pittsburgh to Lebanon" iz 1987. (album "Locust Abortion Technician"), obje s blueserskim noiseom i konačno odfrljenom gitarskom distorzijom koja kroz veliki dio materijala naprosto manjka. A i krikovi nalik na Gibby Haynesa su sasvim solidno odvrištani. Ne kažem da ovih 27 minuta ne 'sjeda', ali drugačije i mirnije su od uzburkanog prethodnog debitantskog remek-djela. Išlo se očito za smirenijim stilsko-glazbenim, a i poetskim strastima, nezgrapno je reći, komercijalnijim aditivima koje ionako malo tko u današnje vrijeme od radio urednika ima volje staviti u repertoar čak i kad čuju o čemu je riječ. Kriptidi su hrabri, isprobavaju mogućnosti pop varijacija s transžanrovskim eksperimentima stvarajući vlastiti stil kroz čarobiranje, psihodeliju i čvrste uzde kurentne stvarnosti. Moderni su i u svakoj sekundi zanimljivi, to jest, nimalo dosadni.

Naslovi: 1.Svjetlost, 2.Krila, 3.Paranoja, 4.Novi dan u gradu, 5.Migrantska, 6.Pittsburgh to Lebanon (Butthole Surfers), 7.M.P.A.

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 04/02/2022

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Prije dana

MIRO KADOIĆ: Prije dana (2022)

| 29/09/2022 | horvi |

>> opširnije


cover: Sunrise on Slaughter Beach

CLUTCH: Sunrise on Slaughter Beach (2022)

| 29/09/2022 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: Sonics in the Soul

BUZZCOCKS: Sonics in the Soul (2022)

| 28/09/2022 | horvi |

>> opširnije


cover: Mirage

GAEREA: Mirage (2022)

| 28/09/2022 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: Juice B Crypts

BATTLES: Juice B Crypts (2019)

| 27/09/2022 | edo žuđelović |

>> opširnije


> chek us aut!
> diskografija
> linkz
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*