home > mjuzik > In/Out/In

kontakt | search |

SONIC YOUTH: In/Out/In (Three Lobed Recordings, 2022)

Tisuće, ako ne i milijuni fanova dali bi štošta da su Kim Gordon, Thurston Moore, Lee Ranaldo i ekipa ponovno na okupu kako bi se rejting noise-rocka podigao iz skromnih underground pozicija u koje je zapao upravo njihovim razlazom 2012., odnosno bračnim razvodom prvih dvoje. Oni su kao bend od 80-ih do te nesretne druge godine druge decenije 21. stoljeća držali ubjedljivi no.1 žanra koji nije davao mnogo mogućnosti za komercijalni uspjeh, ali oni su ga kroz karijeru itekako imali.
[  ]

Nakon razlaza svi su otišli kojekuda, Thurston je čak bio i u black metal bendu Twilight (odličan album "III: Beneath Trident's Tomb" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=18877), Lee je napravio sijaset solo albuma i kolaboracija, mnogo su eksperimentirali, te su se okrenuli praktički karijerama od čiste ništice samo s preporukama bivšeg slavnog benda, a zanimljivo jest da i nakon 10 godina njihov stari website još uvijek egzistira što je moguća nada za taj ponovni reunion.
[  ]

Odmah slijedi i odgovor - ne, nažalost nisu se okupili, a ovaj album je samo kolekcija 5 njihovih (polu)instrumentalnih snimaka nastalih u periodu 2000-2010 snimljenih u trenucima predaha da im posluže kao skice. Istina, dvije pjesme su i objavljene u sasvim drugačijim verzijama - "In & out", te "Out & in", a ovdje su predočene kroz nezaobilazni utjecaj njemačkih Neu! U prvoj ambijentalnoj chill-out varijanti na lagani topot bas pedale i fuzz činela Steve Shelleya razvija se semantički dream-pop vokal Kim improvizirajući lagodnost užitka u nonšalantnom seksu popraćenog psihodeličnim gitarskim staccatima, a u drugom, 12 minuta dugačkom priča ide iz legata u sjetni i potišteni post/indie-rock kakvog nisu htjeli svirati, ali su se u tim pauzama okušavali u njemu gurajući Leejeve dosjetke sa slide disonantama i neurotičnim noise trzavicama eksplodirajući orgazmički u četvrtoj minuti kada sve odlazi u fade-out. Naravno, pjesma tek počinje dugotrajnom disonantom revitalizirajući uvodni dio u žešćem formatu skladne de-kompozicije koja se baš poput krautrockera razvlači u urnebesnu seansu. Neupućeni bi rekli 'sviraj što ti padne na pamet', jest tako su i Sonic Youth radili s improvizacijama, a bome ovdje se čuje i Hendrixov svemirski štimung, te valja dodati i onaj zaboravljeni La Düsseldorf futuristički pop ekscentrizam s prva tri i jedina albuma objavljena od 1975. do 1981.



Uvodna "Basement contender" skupa s "Machine" snimljene su na probi u Northamptonu za vrijeme rada na albumu "The Eternal" (2009) www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=6600 kada su izašli iz obligacije avangardnog teritorija u komunikativan siže postmodernističkog kontinuiteta. Prva je gotovo ambijentalni staccato, dakako bezopasan i prepoznatljiv, a druga je isprobavanje za neki mogući hit nabijen melodičnim riffovima mada su tada bili daleko od one energične sarže "100%" i "Dirty boots". To je ujedno i najkraća stvar (3 i pol minute), a da je bilo želje, nabacili bi i tekst. "Social static" od skoro 12 minuta je njihova klasična de-kompozicijska eksperimentalka u kojoj se nezna kako će se odvijati tijek radnje, a iskreno govoreći, takve su im redovito bile najoriginalnije mada ne svima i najprihvatljivije. Ovdje je napravljena tipična SY buka, košmar, nered, kaos, kakofonija i abrazivnost koja ne prestaje, elem sva ona sloboda koju su si dopuštali i u kojoj su uživali napadajući ne samo vlastite uši nego i nervne stanice ne mareći nimalo za auditorij koji će to jednog dana slušati jer tako to rade majstori i umjetnici. Treba imati na umu da je kompozicija rađena baš u kriznim godinama pada svjetske burze koja je najavila opći klimaks kompletnog standarda, te da se zadnjih nekoliko minuta odvija gotovo po liniji nekih vještih i dovitljivih noise autora što su žanr koristili u višesmjernim relacijama, bile one static ili dinamic harsh. Prvi mi na pamet padaju japanski Merzbow, srpski Dichotomy Engine i opuzenski Kanal B, a dakako, ima ih jako mnogo u oblasti industrial i uglavnom electro noise scene.



Premda se ovdje radi samo o skicama i nezavršenim pjesmama, Sonic Youth i s polovičnom kreativnom snagom, teško je reći otpadaka, imaju petlje smandrljati čitav ucviljeni alternativni i indie/post-rock i to praktički bez ijednog konzekventnog stiha i formiranog refrena. Muzika je ovdje najbitnija, a i sami nazivi kompozicija dovoljno govore da su i u trenucima slobodnog jamminga bili itekako koncentrirani što rade. A da su uz ovih 45 minuta nabacili i neka pjevanja, barem na "Machine", hit bi bio moguć.

Naslovi: 1.Basement contender, 2.In & out, 3.Machine, 4.Social static, 5.Out & in

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 21/03/2022

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Maori i crni Gonzales

ATHEIST RAP: Maori i crni Gonzales (2024)

| 09/12/2024 | pedja |

>> opširnije


cover: Stranci, EP

SCARLET NOTES: Stranci, EP (2024)

| 06/12/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Gateway to Oblivion

GLIS: Gateway to Oblivion (2024)

| 05/12/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Semi-final Hour of the Flood / Drunk Love Music / Zamka

ON TOUR / GLIB / BAOBAB: Semi-final Hour of the Flood / Drunk Love Music / Zamka (2024)

| 05/12/2024 | pedja |

>> opširnije


cover: Emanations of Forgotten Past

LABOUS an ANKOU: Emanations of Forgotten Past (2024)

| 03/12/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije


> chek us aut!
> diskografija
cover: In/Out/In
  • Sonic Youth (1982)
  • Confusion Is Sex (1983)
  • Bad Moon Rising (1985)
  • EVOL (1986)
  • Sister (1987)
  • Daydream Nation (1988)
  • Goo (1990)
  • Dirty (1992)
  • Experimental Jet Set, Trash and No Star (1994)
  • Washing Machine (1995)
  • A Thousand Leaves (1998)
  • SYR4: Goodbye 20th Century (1999)
  • NYC Ghosts & Flowers (2000)
  • Murray Street (2002)
  • Sonic Nurse (2004)
  • Rather Ripped (2006)
  • The Eternal (2009)
  • Simon Werner a Disparu (2011)
  • In/Out/In (2022)

> linkz
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*