home > mjuzik > The Collective

kontakt | search |

KIM GORDON: The Collective (Matador, 2024)

Od onog neočekivanog razlaza Sonic Youth i razvoda s Thurston Moore-om 2013. zbog neoprezne SMS poruke od ljubavnice s kojom je imao višegodišnju vezu, Kim Gordon se posvetila ne baš uspješnoj glazbenoj solo karijeri oformivši duet Body/Head s experimentalnim avangardnim jazz gitaristom Bill Naceom realiziravši 5 izdanja. No, kako joj ta solaža baš i nije dobro išla, u svijetu mode kao dizajnerica stalno dobiva pohvale, jer, ne zaboravimo, ona je onaj opskuran image sirotinjskog post-punk benda iz New Yorka tokom kasnih 80-ih i na početku 90-ih godina prošlog stoljeća digla na razinu MTV popularnosti šašavim i otkačeno šarenim imageom koji je nadebelo odskakao od ondašnje noise-rock branže u poderanim trapericama i najjeftinijim majicama s, takoreći zagrebačkog Hrelića 'sve po 5 kuna'. I ja sam jednom tamo kupio sako za 5 kuna...
[  ]

Nezamjetno je nakon suradnje s Naceom objavila prvi solo album "No Home Record" koji je 2019. čak dosegao UK no. 79, a imala je i nekih prethodnih 15-ak uloga u filmovima, najpoznatiji su "Last Days" o Kurtu Cobainu i svakako "Boarding Gate" s Asiom Argento u glavnoj ulozi, elem, novci su joj fino sjedali na tantijeme. I neću okolišati, ovaj njen pravi DRUGI solo album je fini odmak od onoga što se povezuje s velebno značajnim matičnim bendom. U igri su programirani ritmovi nafegani na post-industrial uz trap furku i raznolike priče stare najmanje 2 desetljeća koje pokušavaju izvući magiju iz onog kaosa ranih SY, a i njihovih velikh uzora The Velvet Underground i Lou Reeda.
[ Kim Gordon ]

Kim Gordon   © 2024 Danielle Neu

Ovdje ima mnogo sofisticiranih zamki stare iskusnjare koje nisu za malu djecu i šture hipstere, a jest, potentno zabada u srž minimalističke suštine New Yorka poput Suicide. Glazba je važna isto kao i vokalna interpretacija, sve je ovdje u skladu s održavanjem te čuvene NY tradicije artističkog underground kolektiva prikazivajući životopisne seksualne muške predrasude koji puta se postavljajući i u mušku ulogu jureći za beskonačnom svađom, da ne duljim, ubacila se u konkretnu priču korištenja mobitela i svačega što se na njemu dešava. Prošle, 2023. je u jednoj NY galeriji izložila sliku s 27 rupa veličine iPhone-a, a sva od tih praznina, naravno na Worholovski način je podsjetnik na 'ono nešto' što ste propustili u životu, suptilno ili čistim neoprezom.



Komešaju se ovdje kojekakve zanimljive, mahom provokativne priče od uvodnog, odličnog singla "Bye bye" šireći nonšalantno hipsteraj mode luksuzne odjeće i brendova nastavljajući tokom svijesti izbjegavajući uobičajenu poeziju u formiranje misli mrmljajući degutantno o preskupom krumpiru i plaćanju odvoza smeća, razvlačeći čudnu frazu da muškarci još uvijek idu u kuglanu (?) ili, pak da apstraktno stane na religiozna proročanstva uključivši i pogrešan odabir kućnog pokućstva, ah, tko si ga može priuštiti, ja ne mogu, a i ne treba mi u ovakvoj državi i sistemu. Uglavnom, ovdje nema one uobičajene lirike, mnogi tekstovi se odnose na oštri punkerski otpor, totalni krah, seks i nasilje, a često je teško shvatiti ovaj rebel riot s realnošću. Mnogo toga Kim predstavlja kroz monologe čiji je dan u penziji posvećen praćenju karakternih 'pizdi', samo ne kaže kojih, dozvoljava dovoljno prostora za disanje da uvede u ideju kompozicije njenog kontakta s pop glazbom na nekonvencionalan način pokušavajući stimulirati avangardu i Throbbing Gristle, a ja sam primijetio da je baš u tome pogriješila. S avangardom moraš znati, kako reče pokojni Bowie...

Pjesme su stoga koncipirane kao neobičan spektar nepovezanih omnibus pričica slijepljenih, često i nabacanih kolaža bez poetike i rima u slobodnim stihovima, točnije prozi izvađenoj iz višegodišnjeg dnevnika kao da je prepisivala svoje, a i tuđe poruke, e-mailove i kojekakve dosjetke s mobitela. Kao ideja ima dovoljnu težinu suvremenosti za manje-više njene brojne fanove koji u ovome vide i doživljavaju svojevrsni odušak i ispušni ventil za kolektivne komentare, kritike i oštro čavrljanje.

Naslovi: 1.Bye, bye, 2.The candy house, 3.I don't miss my mind, 4.I'm a man, 5.Trophies, 6.It's dark inside, 7.Psychedelic orgasm, 8.Tree house, 9.Shelf warmer, 10.The believers, 11.Dream dollar

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 22/03/2024

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Banished by Sin

DEICIDE: Banished by Sin (2024)

| 27/04/2024 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: Deathtrance Parable

HUNTING ASH: Deathtrance Parable (2024)

| 26/04/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Extremities

TROCAR: Extremities (2024)

| 25/04/2024 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: Fenix

GORDI: Fenix (2024)

| 24/04/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Wenn die Engel Sterben

VARIOUS ARTISTS: Wenn die Engel Sterben (2024)

| 23/04/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije


> chek us aut!
> diskografija
cover: The Collective
  • SYR5, with DJ Olive and Ikue Mori (2000)
  • Yokokimthurston (2012)
  • No Home Record (2019)
  • At Issue, with Loren Connors (2022)
  • The Collective (2024)
  • Body/Head:
  • Body/Head, EP (2013)
  • Coming Apart (2013)
  • The Show Is Over, EP (2013)
  • No Waves (2016)
  • The Switch (2018)
  • Sonic Youth:
  • Sonic Youth (1982)
  • Confusion Is Sex (1983)
  • Bad Moon Rising (1985)
  • EVOL (1986)
  • Sister (1987)
  • Daydream Nation (1988)
  • Goo (1990)
  • Dirty (1992)
  • Experimental Jet Set, Trash and No Star (1994)
  • Washing Machine (1995)
  • A Thousand Leaves (1998)
  • SYR4: Goodbye 20th Century (1999)
  • NYC Ghosts & Flowers (2000)
  • Murray Street (2002)
  • Sonic Nurse (2004)
  • Rather Ripped (2006)
  • The Eternal (2009)
  • Simon Werner a Disparu (2011)
  • In/Out/In (2022)
  • Walls Have Ears (2024)
  • Free Kitten:
  • Unboxed (1994)
  • Nice Ass (1995)
  • Sentimental Education (1997)
  • The Switch (2018)
  • Glitterbust:
  • Glitterbust (2016)

> linkz
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*